Da li guvernadurstvo u Crnoj Gori jos uvijek postoji? Ni jedan dokument o ukidanju ne postoji !

03-04-09, 18:16

Hari Krisna
Moderator

Join Date: Jan 2004
Posts: 12,905

Poslije Pepeljuge, Crvenkapice imamo i funkciju vrhovnog serdara, a tek ovo vrhovnog svijetovnog vladara je vic dana. Dakle da sumiramo. titula kupljena od poznate crnogorske porodice, a nasljednost titule kupljeno za lojalnost Laznom caru Sćepanu malom
__________________
Nema povoljnog vjetra za onog koji ne zna kud plovi
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
#189
03-04-09, 18:20
junackopleme
Senior Member

Join Date: Apr 2008
Posts: 142

Quote:
Originally Posted by Hari Krisna
Poslije Pepeljuge, Crvenkapice imamo i funkciju vrhovnog serdara, a tek ovo vrhovnog svijetovnog vladara je vic dana. Dakle da sumiramo. titula kupljena od poznate crnogorske porodice, a nasljednost titule kupljeno za lojalnost Laznom caru Sćepanu malom
Meni odje nikako nije jasno - da li ti mene optuzujes za viceve, ili ja da recem kako si u izmisljanju viceva me preteka?


Inace oni tekst je napisa Kilibarda.Smijes li se to ti njemu, ili...
#190
03-04-09, 18:24
junackopleme
Senior Member

Join Date: Apr 2008
Posts: 142

Sukob vladika i guvernadura značio je sukob dvije politike, a obadvije su bile za Crnu Goru, samo su se razlikovali pristupi državnijem interesima Crne Gore.
#191
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
03-04-09, 18:45

Hari Krisna
Moderator

Join Date: Jan 2004
Posts: 12,905

Quote:
Originally Posted by junackopleme
Meni odje nikako nije jasno - da li ti mene optuzujes za viceve, ili ja da recem kako si u izmisljanju viceva me preteka?


Inace oni tekst je napisa Kilibarda.Smijes li se to ti njemu, ili...

ODGOVOR HARI KRISNA:

Koji Kilibarda? Novak? Smijesno je kako ti beskriticno sve sto ide u prilog tvojim veselim tezama prihvatas pa jos i doradjujes U kojoj knjizi je to Kilibarda pisao da vidimo kontekst tih "vrhovnih serdara"
Da li jos iko ikad u Crnoj Gori bio vrhovni serdar i kakvi su bili oni ne vrhovni
__________________
Nema povoljnog vjetra za onog koji ne zna kud plovi
#192
04-04-09, 08:40
junackopleme
Senior Member

Join Date: Apr 2008
Posts: 142

Quote:
Originally Posted by Hari Krisna
Koji Kilibarda? Novak? Smijesno je kako ti beskriticno sve sto ide u prilog tvojim veselim tezama prihvatas pa jos i doradjujes U kojoj knjizi je to Kilibarda pisao da vidimo kontekst tih "vrhovnih serdara"

ODGOVOR JUNACKOPLEME:
Nista, nista , samo provjeravam jesi li stvarno detaljno procita? Pa to je kapitalno djelo
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Da li jos iko ikad u Crnoj Gori bio vrhovni serdar i kakvi su bili oni ne vrhovni

ODGOVOR JUNACKOPLEME:
Sa kakvom ti to sigurnoscu tvrdis!!! U kojim spisima istorijskim pise da nikada nije bilo? Ajd i ja to da procitam i da se uvjerim, da vidim ko to tvrdi da nije.
#193
04-04-09, 08:59
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Hari Krisna
Moderator

Join Date: Jan 2004
Posts: 12,905

Izgleda da je doslo vrijeme da se ova tema zamandali i pociste gluposti koje si ispisao jer moze neki slucajni "prolaznik" povjerovati da je Sveti Petar ubijao krstom po glavi, da je Nikola ispravljao arhivske dokumente u Turskoj, da su bili vrhovni serdari, da su neki Radonjici protjerali Napoleona cak do Korzike a ne do Dubrovnika.... i sve kao u onim vicevima zamjenici nosioca partizanske spomenice.....
Deseti put napises neku glupost pa trazis da ti neko pokaze dokument da nije tako, a sve to bilo bi smijesno da nije zalosno.
__________________
Nema povoljnog vjetra za onog koji ne zna kud plovi

*Nego kako je to ubijao vladika? Da li uopste prilici crkvenom velikodostojniku da ubija bilo kako?

*Treba li komentar na konstataciju kojom je trebalo da Hari Krisna popljuje neke Radonjice, a koja glasi:."...da su neki Radonjici protjerali Napoleona cak do Korzike a ne do Dubrovnika..."
PA ZAR JE MALO OTJERATI NAPOLEONA DO DUBROVNIKA grupom od 3000 crnogorskih junaka
kojima je komandovao gubernadur Vukolaj Radonjic?

*Sto se tice dokumenata na koje se vi oslanjate i knjige i napamet naucen Gorski vijenac(kao istorijski spijev) okacite macku o rep, jer nazovi istoricari (narocito srpski, a samo su takvi pisali isstoriju koju vi tako grcevito branite)su pisali protiv Radonjica serdara,vojvoda i gubernadura. Zaboravljaju da pri tom napadaju jednog Stanislava Radonjica koji je obnovio i prosirio crkvu na Njeguse posvijecenu Velikoj Gospojini, takodje zaboravljaju da je taj isti Stanislav skovao i platio MITRU koje su vladike nosile.Taj isti Stanislav je naravno od jedne od najstarije popovske porodice u Crnu Goru. Radonjici su starinci Njeguski i jedna od najstarijih porodica u Crnu Goru. Svi koji su ljubomorni na njihovo porijeklo, titule koje su nosili i ono sto su Radonjici za Crnu Goru ucinili vojujuci i pobijedjujuci junacki i kao svijetovni vladari pripajali i prosirivali Crnu Goru, oni su iz ljubomore spalili i unistili svaki dokument o njima kao sto su im oduzeli i spalili kuce i svu imovinu koja je od njihovijeh starinaca ostala . U zelji da sebe uzdignu, pozeljeli su da se cak i kuca Radonjica iskopa , no dragi Bog im ne ispuni zelju znajuci ko su Radonjici i koliko ga postuju.
Knjige iz kojih ce se uciti prava istinita istorija budite uvjereni uskoro ce mnogo toga promjeniti, a VAS CE BITI SRAMOTA (ako obraza imate) kad uvidite koga ste blatili, a koga branili.
Ne krivim vas sto ste morali uciti napamet iz knjiga na koje ste bili prisiljavani da ucite, no vas krivim sto , ako imate imalo pameti - a smatram da pametan covjek , a da ne govorim narocito ISTORICAR kome je to i hobi i struka i obaveza, olako odbacuje cinjenice i dokumente i makar price , to ne provjeri.
Shvatam ja da vi tvrdoglavo stojite iza toga da ste nesto procitali u neku knjigu i da to zaista tako u tu knjigu pise, no ne shvatam da ne pomislite da postoje i neke druge knjige koje nijesu ispisane po INSTRUKCIJAMA , te da takve knjige i dokumenti mogu biti oni pravi - istiniti!
Na kraju , niko ne moze bolje znati od mene sto je u mojoj kuci.Oni koji pisu istoriju kazu da znaju bolje no mi sami. Crna Gora ima dosta velikana na koje treba biti ponosan.Na zalost Crna Gora se Crnogorcima ne ponosi, vec ih se odrice i blati im obraz. Koga to onda Crna Gora velica i slavi?

Na tragu istorijske istine
Na tragu istorijske istine je i suverena Njegoševa izjava Matiji Banu na Cetinju 1848. godine:“Treba najprije da se Srpstvo oslobodi i ujedini. Ja bih tada u moju Pećku patrijaršiju, a knez srpski u Prizren. Meni duhovna, a njemu svjetovna vlast nad narodom slobodnim i ujedinjenim”.

U prilog potvrde lazi vezanih za Radonjice i "kupovinom njihovog gubernadurstva", razni nazovi istoricari ne libe se da umetnu laz svugde.Cak i za nesto dobro vezano za Radonjice, mora da slijedi umetnuta laz.
U tekstu koji slijedi lijepo je iskoristena njihova laz:"...Guvernadur Radonjić se u jedan mah doseti da se bitke vojuju i lukavstvom, valjda po ugledu na Mletke čiji je upravo on bio oslonac u Crnoj Gori."
Eto bespotrebno umetnute lazi. Jer, Radonjic u tom vrijemenu 1711.god. je Serdar Stano Radonjic, koji nikada nije bio guvernadur(kao sto ni jedan Radonjic nikada nije bio guvernadur, samo su Vukotici to bili), ispade da je po ugledu na Mletke bio lukav kao i oni, jer je on bio njihov oslonac....
Prvi guBernadur je bio tek Stanov unuk Stanislav Vukolajev Radonjic 1756.god koji je tu titulu dobio na Opstecrnogorskom Zboru kao nagradu za prvu pobjedu Crnogorske vojske na Turskom vojskom.Gubernadur je titula koja je imala svojstvo vrhovne svijetovne vlasti u Crnoj Gori.Za razliku od gubernadura, zvanje guvernadur koji su nosili Vukotici, oznacava cinovnika postavljenog od Mletaka da posrijeduje izmjedju Crnogoraca i Mletackih podanika.
Stano Radonjic o kome se govori u tekstu, je SERDAR i nikada nije prodao serdarstvo, a kupio guvernadurstvo od Vukotica, jer da je tako, njegovi sinovi najprije stariji Vukosav ne bi nosio titulu serdara, kao ni mladji sin poslije pogibije serdara Vukosava, serdar Vukolaj I RAdonjic(otac prvog crnogorskog gubernadura Stanislava Radonjica).

U poslijednje vrijeme mozemo procitati i drugu teoriju (ne samo da su Radonjici kupili gubernadurstvo) vec da je Jovan Radonjic na silu natjerao Opstecrnogorski zbor i Scepana Malog da mu napisu potvrdu da je gubernadurstvo naslijedno u njegovo porodici.


"Bitke se vojuju i lukavstvom" -rijeci Guvernadura Radonjica
Post Admin on Fri 22 Aug 2008 - 13:00
«Silan beše Numan paša Ćuprilić. Vezir i bosanski beglerbeg. I silnu vojsku leta 1714. podiže. Trideset hiljada duša pod oružjem sa nekoliko strana nagrnu na Crnu Goru koja se, ulaskom Rusije u rat protiv Turske, drznula da ustane protiv turske vlasti. Deset na jednoga... I nejač u kolevkama Ćuprilić ne poštedi, sve opljačka i popali... Narod u ovim krajevima i danas kad ga snađe neko zlo kaže: ''Kâ za Ćuprilića godine!'' U Njegušima, predelu i plemenu ispod Lovćena, Ćuprilićeve godine sećaju se drugačije. Nisu potukli vezira, a ko ga je onda i mogao nadvladati? Nadmudrili su ga, kaže predanje koje i danas ljubomorno čuvaju.. S nekoliko strana Turci su krenuli ka Njegušima. Ni bežati se nije imalo kud, odasvud su čalme nadirale. Guvernadur Radonjić se u jedan mah doseti da se bitke vojuju i lukavstvom, valjda po ugledu na Mletke čiji je upravo on bio oslonac u Crnoj Gori. Domišljati guvernadur zapalio je nekoliko pojata (štala) i nad Njegušima se razvio dim. Kad je Ćuprilić s lovćenske strane stigao do iznad Njeguša i video dim, poverovao je da su to učinili odredi koji su bili s druge strane i nastavio dalje ne zadržavajući se. Isto su poverovali i isto učinili i oni s druge strane Njeguša. Ne zna se da li je silni Ćuprilić ikada saznao za ovu prevaru, ali se zna da ni ona nije pomogla guvernadurstvu da se održi u Crnoj Gori.[…]»(jer su dosli neki drugi na vlast kojima nije odgovaralo da imaju PAMETNOG i JUNAKA covijeka na vlasti!!!!!

Sto se tice Njegosa i Kralja Nikole, sve price su ispricane,
Samo bih iskoristio priliku i pitao Vas da mi kazete sta je pisalo u pasosu Kralja Nikole, sta je po nacionalnosti? Ja znam gospodine, ali ocu to da cujem od Vas. Imajte hrabrosti recite.
Nije valjda Kralj Nikola dozvolio da mu u pasosu pisu lazne podatlke ili je mozda bio maloletan i u zabludi

Sa kopije italijanske diplome (copia al l'iteram):

Receni knez Stanislav bio je uzdignut na stepen prvog serdara i imao je 4 sina:knez Vukosav, knez Vukolaj, knez Jovo i knez Marko. Knez Vukosav bio je serdar, a poslije njegove smrti naslijedio je serdarstvo njegov mladji brat knez Vukolaj i ovome se rodi jedan sin po imenu knez Stanislav. Ovaj je poslije smrti svoga oca bio postavljen prvim serdarem i radi svoje izvanredno obdarene pameti i narocite vrednosti i hrabrosti pokazane prilikom unistenja turske vojske 1756. godine bio je jednoglasno proglasen i izabran od cijeloga naroda za gubernadura i komandanta Crne Gore(u originalnom tekstu stoji:"Sej varhovni serdar Stanislav za jego ostroj razum i odkritoju hrabrost i znamenitoje muzestvo pokazanoje im pri razbitiju turske vojske na Bijelih poljanah 1756.go godu sveopstim naroda vaasklicanijem izbran i pozdravlen preuzvisenim gubernadurstvom.....).
Poslije njegove smirti postavljen je za gubernadura sin mu Vukolaj, a iza smrti ovoga na to zvanje bio je izabran njegov brat, sada vladajuci Jovan (ora il Regniante Giovanni).

Evo odgovora zacudjenom Hari Krisni koji se napravi pametnim i zakljuca temu, kako Junackoleme ne bi vise mogao da lupa gluposti.
Lijepo mu odje stoji odgovor na pitanja "je li iko ikad cuo za vrhovne serdare i prve serdarade i oko kupovine gubernadurstva

Neki su bili sumnjicavi u vezi viteza i kavalijera Vukolaja II Radonjica

Iz Istorijskih Zapisa:

Ako je serdar Stano RAdonjić prodao serdarstvo, a kupio guvernadurstvo od Vukotića (u pitanju je 17.vijek),
kako to da njegovi sinovi Vukosav, a kasnije i mladji sin Vukolaj i dalje imaju titule serdara.

Vanrednom providuru Antoniju Bembu
28. VII 1729.
Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
Pisali smo Vi radi popa građanskoga i radi serdara Vukosava Stanišina i dva puta, i rekli smo da će bit ono na[j]zadnje pismo naše i da ću Vi pisat uprostrano po kapetanu Marku Rafaailoviću. Ma danas ovden Marka nije, a moja vazdašnja ljubav i vljera i služba ne da mi počijevat, nego služit Vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo. I nije potrebe uprostrano pisat, nego ono što je za časti poštenje Vašega preuzvišenoga gospodstva, kako smo i u prvu našu [knjigu] rekli, tako i u ovu sve pišemo za čast i slavu Vašega preuzvišenoga gospodstva. Idu k Vašemu preuzvišenomu gospodstvu Cetinjani i Bjeloši poklonit se i prosit graciju za puštit im one Cetinjane. I ako je ljubav i milosrđe Vašega preuzvišenoga gospodstva, da im date njihove plate. Vaša velika mudrost dobro zna tko muti svu Crnu Goru s tijeh platah. Ta[j] i sad radi smeću činit. Ja Vi ga neću mencovat, zašto bih rad svakomu duševnoga spasenija, ma ćete i Vaše preuzvišeno gospodstvo veliko dobro i poštenje učinit sami svojemu preuzvišenomu gospodstvu ako te ljudi puštite i ako ovijema oni njih dio platah date. Uči me Vaše preuzvišeno gospodstvo da ćete tako sve vragove predobit i pod noge vrć i svu krajinu upitomit i dosta slugah vljernijeh steći.

1729, ijulja 28.

Danil vladika cetinjski

Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke

.............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 290)

Iz knjige akademika Radovana Radonjica "Guvernadursko-mitropolitska kontroverza u crnogorskoj istoriografiji str.598:
- Nikada i nigdje crnogorska istoriografija nije saopstila da je neko bilo kojom odlukom stavio van snage odluku Narodne skupstine od 20. avgusta 1770. godine,kojom se, uz pravo nasljedstva guvernadurstva u njegovoj porodici, na aktuelnog guvernadura Jovana Radonjica prenosi sva vlast u zemlji, ukljucujuci i onaj njen dio koji se odnosi na medjunarodnu saradnju i komunikaciju,To je ujedno i jedini slucaj, barem u postcrnojevickoj Crnoj Gori, da je na jednoj narodnoj skupstini zvanicnim dokumentom potpisanim od strane jednog mitopolita (diplomom koju je potpisao mitropolit Sava) takvo pravo potvrdjeno jednom svjetovnom licu. Odluka glavara triju nahija iz 1797 godine, u kojoj jeste receno da se na mitropolita prenosi “”puna vlast” i daje mu se pravo da jedini komunicira sa inostranstvom, jeste jedna vrsta otklona od odluke iz 1770.godine, ali ne i njenog ponistenja bilo u formalnom, bilo u faktickom smislu.


Knjigu je moguce naruciti na tel: 00382 672 681 58 "Pobjeda" Podgorica (kontakt osoba: Danijela

“Ako je ( a nije) oduzeto guvernadurstvo Radonjicima, gdje su im titule od starine:konte,knez, kapetan,pop,serdar,vojvoda,kavalijer sv.Djordja,kavalijer Sv.Ane drugog reda...i “ono” sto su oduvijek”?Ko im je to ,“ono”, imao smijelosti oduzeti, osim “onih” koji su im “ono “ i dali?

U VEZI OPTUZBE DA JE GUVERNADUR VUKOLAJ RADONJIC
BEZ OVLASCENJA ZASTUPAO CRNU GORU
(Optuzbe zbog kojih je smijenjen sa polozaja guvernadura)

str.598- Nikada i nigdje crnogorska istoriografija nije saopstila da je neko bilo kojom odlukom stavio van snage odluku Narodne skupstine od 20. avgusta 1770. godine,kojom se, uz pravo nasljedstva guvernadurstva u njegovoj porodici, na aktuelnog guvernadura Jovana Radonjica prenosi sva vlast u zemlji, ukljucujuci i onaj njen dio koji se odnosi na medjunarodnu saradnju i komunikaciju,To je ujedno i jedini slucaj, barem u postcrnojevickoj Crnoj Gori, da je na jednoj narodnoj skupstini zvanicnim dokumentom potpisanim od strane jednog mitopolita (diplomom koju je potpisao mitropolit Sava) takvo pravo potvrdjeno jednom svjetovnom licu. Odluka glavara triju nahija iz 1797 godine, u kojoj jeste receno da se na mitropolita prenosi “”puna vlast” i daje mu se pravo da jedini komunicira sa inostranstvom, jeste jedna vrsta otklona od odluke iz 1770.godine, ali ne i njenog ponistenja bilo u formalnom, bilo u faktickom smislu.

(Komentar) - Dakle,ovakvim prenosom”pune vlasti” i davanja prava da jedini komunicira sa inostranstvom nije ukinuto guvernadurstvo, a jos manje naslijedno pravo Radonjica na guvernadurstvo. Poslije smrti guvernadura Vukolaja Radonjica i protjerivanja cijele njegove porodice sa “tadasnje” teritorije Crne Gore, jednostavno niko od njihovih potomaka nije bio prisutan u drzavi kako bi mogao nastaviti da bude guvernadur. Ubijanjem Radonjica je vrlo “zgodno” pronadjeno rijesenje kako ih vise niko ne bi izglasao za guvernadure.

str.599.-U crnogorskoj istoriografiji se, na mnogo mjesta iznose podaci o tome da je Vuko Radonjic fakticki od prvog dana dolaska na guvernadursku funkciju bio ne samo u prilici nego i u OBAVEZI da bude prvi, a ponekad i jedini potpisnik vaznih crnogorskih odluka i drugih dokumenata namijenjenih inostranstvu. Da je famozni “embargo” u tom pogledu, najavljen odlukom glavara triju nahija iz 1797. godine, ikada zazivio i da je iko u zemlji do njega ozbiljno drzao, zar bi se guvernadur nalazio na mjestu PRVOPOTPISANOG na cuvenim pismima ruskom caru i ruskom Svetom sinodu iz 1804.godine, kojima se brani dostojanstvo drzave i integritet mitropolitove licnosti?
Da su guvernaduru ikada bila stvarno oduzeta prava na vodjenje spoljne politike zemlje, zar bi se pojavljivao ravnopravno s mitropolitom u svim pregovorima oko ujedinjenja Crne Gore i Boke, na gotovo svim razgovorima sa francuskim, ruskim i inim vojnim i politickim predstavnicima i u mnogim drugim spoljnopolitickim komunikacijama i akcijama?

Da guvernadur s mitropolitom nije, ;po pola, ili cak vise od toga, ucestvovao u spoljnopolitickom zivotu zemlje, zar bi bilo potrebe da Sankovski posreduje u sporenjima medju njima i da oni pred njim potvrdjuju spremnost na zajednicko djelovanje, odnosno na dogovaranje o akcijama koje vode i mjerama koje preduzimaju?
Najzad,crnogorska istoriografija obiluje pricama o guvernaduru i “narodnom pecatu”, uvijek u smislu da se taj pecat nalazio kod njega i to ne polovina, kako se nekad mislilo, nego u “jednom komadu”.kako je kasnije utvrdio Risto Dragicevic. Da iza prava da se posjeduje taj pecat, a to znaci i odlucuje kad ce se upotrijebiti, nije stajala fakticka politicka moc, zar bi njegovo oduzimanje i vracanje prilikom pokusaja oduzimanja i ukidanja guvernadurske funkcije i njene obnove (1818.god.),bilo tako vazna stvar da se o njoj toliko govori, uvijek kao o jednoj od najbitnijih “referenci” i u jednom i u drugom slucaju? 'Da posjedovanje “narodnog pecata” nije podrazumijevalo i pravo da se njime ovjeravaju dokumenta medjunarodnog karaktera, zar bi se u obavjestenjima koja su s crnogorske strane slata stranim faktorima povodom oba ukidanja guvernadurstva, na prvom mjestu upozoravalo da ubuduce dokumenta sa guvernadurovim potpisom i pecatom ne treba smatrati validnim, odnosno oficijelnim?

NI JEDNA OD OVIH STVARI NIJE OPOVRGNUTA na narodnoj skupstini koja je Vuka Radonjica smijenila s guvernadurske funkcije(dakle nije ukinuto guvernadurstvo, vec samo smijena guvernadura-F,R.); s obrazlozenjem da nije imao pravo da se pismima obraca stranim carevinama.
Dakle na skupstini 10/22. oktobara 1818.god. Vuku Radonjicu nije ni mogla biti izrecena kazna za “krivicu” jer NIJE NI MOGAO BITI KRIV.

(Komentar) - Naprotiv,da nije ucestvovao u takvim vaznim pregovorima i komunikacijama sa inostranstvom, mogao bi i morao biti smijenjen sa duznosti guvernadura jer nije obavljao svoj posao kako treba i mozda bi mu se stavljalo na teret da nije sposoban i nema volje da ucestvuje u tako vaznim pregovorima koji su na dobrobit svoje domovine i naroda.

Str.413.---Kad ne bi bilo tako, zar bi se zanemarivala cinjenica da su se guvernadur i mitropolit “dzentlmenskim sporazumom” u prisustvu Sankovskog obavezali da ce ZAJEDNO raditi na svim vaznijim pitanjima drzavne politike, te DA JE MITROPOLIT, A NE GUVERNADUR TAJ KOJI JE PREKRSIO DOGOVOR,
Str.413.-----Kako uporediti cinjenicu da je “Radonjic i te kako iskoristio vladicin susret s djeneralom Loristonom” da bi mitropolita “optuzio za samodrzavlje” i time (ako je optuzba bila nepravedna) napravio ipak samo “verbalni delikt”, sa cinjenicom da je mitropolit slican Radonjicev postupak (pismo Rusima bez njegovog znanja i odobrenja) iskoristio da ga optuzi za izdaju zemlje i po tom osnovu lisi cina guvernadurstva?
Konacno, zasto bi guvernadurova ispravna reakcija na mitropolitovo grubo krsenje dogovora (postignutog u prisustvu Sankovskog, da ce dvojica “zemaljskih prvaka” zajednicki raditi i saradjivati), bila skandaloznija od samog cina na koji se odnosi?

Kad ne bi bilo tako, zar bi u crnogorskoj istoriografiji postojao generalno tako razlicit pristup pojedinim nerazumijevanjima koje guvernaduri i mitropoliti ispoljavaju jedni prema drugima, sto ide dotle da se guvernaduru koji, na primjer u “slucaju Loriston” nije mogao da shvati da njegov politicki rival (mitropolit) “utanacuje i odrzava” susrete sa stranim generalima, a da o tome “ne obavjestava narodno praviteljstvo”, zamjera da je odvec podozriv i sujetan, dok se mitropolitu, koji “ nije mogao da shvati” da njegov politicki rival (guvernadur) “utanacuje i odrzava susrete” sa stranim generalima, pa ZBOG TOGA POBIJE DIO NJEGOVE PORODICE, A NJEGA S NEUBIJENIMA PROTJERA IZ ZEMLJE, SPALI MU KUCU I RAZURI IMANJE, odaje priznanje za 'PATRIOTIZAM”.

(Komentar) - Mozda je prvo pitanje (“optuzba”) na koje guvernadur Vuko Radonjic trebao da odgovara na trazenja “praviteljstva” odnosno, crmnickog skupa “glavara” koji su prethodno vec i prije “sudjenja” odlucili da vise ne “poznaju Vukolaja za guvernadura u Crmnicu”najbitnije i ono sto je “njih” odnosno “Petrovice” bolelo?
Ono glasi:”Pitamo te, po cemu se nazivas najstarija familija, jer mi ne znamo, i otkuda ti je gospodstvo, sto ga hoces vr svakojega Crnogorca i Brdjanina?”
Pri tom se niko od njih nije nikada upitao zasto je Petrovicima bilo stalo da dokazu da su upravo oni ta familija koja je najstarija, pa zato niko nema prava ni da pomisli da im se usprotivi u svim njihovim radnjama i namislima.
Dakle, to sto crmnicki skup veli:”jer mi ne znamo” izgleda treba da znaci da ni Rusija nije znala.Naime, svojevremeno Rusija daje guvernaduru Stanislavu Radonjicu diplomu po kojoj su Radonjici potomci cara Dusana,”Conte de Nemanicci”(da li je tako ili nije nemamo pravo da tvrdimo da su Rusi i carica tek tako i neprovereno neki dokument pisali, za koji su znali da ce ih istorija i neko buduce vrijeme hvaliti ili reci da su bili glupi,naivni i nesmotreni kada su mogli tek-tako izdati takav dokument a da to nema veze s mozgom—F.R).Tako Radonjici imaju bar takvu polaznu tacku odnosno,neke istorijski vazne licnosti kao pretke.
Za razliku od Radonjica, Petrovici imaju istorijski vaznog pretka (Eraka?)cijim zaslugama(zasto je on toliko bitan i zasluzan), oni sticu pravo da za sebe kazu kako su oni gotovo sam Bog na zemlji (otuda i pravo da nekog od svojih proglase i za sveca, ne samo posle smrti, nego vec i za zivota).
U ovakvom rasporedu stvari, NIKAKO SE NE MOZE OBJASNITI CINJENICA (posto Petrovici iskljucivo “testamentima” rijesavaju stvar “izbora” i “nasljednosti” i duhovnih i svijetovnih “vladara”(ovdje na zemlji), KAKO TO DA NIJESU TESTAMENTOM NAPISALI (citaj odlucili),DA OD SVETOG PETRA I PETROVICA UBUDUCE SVI POTOMCI BUDU SVECI? (Doduse neki njihovi potomci su shvatili da je mozda bolje na zemlji biti “kralj”,jer kralj je naslijedna titula, a oni imaju puno pravo da se proglase kraljem! , jer je i njihov Erak najvjerovatnije bio kralj?).
Na kraju krajeva, ako “sav narod crnogorski” uvazava iskljucivo testamente, kako to da vaze kao validni samo Petrovica testamenti? Zar dokument iz 1770.godine kojim i zvanicno Radonjici dobijaju naslijedno pravo na guvernadurstvo (dakle i bez izbora) nije ujedno i testament? Nije li i guvernadur Vukolaj mogao napisati testament kojim bi njegovi potomci bili njegovi nasljednici? Ako Vuko nije “valjao” kao guvernadur, da li bi valjali njegovi sinovi,unuci,...mi?
Upravo je to razlog njegovog utamnicenja (koje je dovelo do njegove bolesti i smrti)! Upravo je to razlog i za unistenje njihove imovine, proterivanja i ubijanja njegove porodice! Upravo je to razlog za jos jedan “testament” Petrovica koji ostavljaju dvorskim “istoricarima” kojima vjerovatno bacaju kletvu (kao sto je bio njihov obicaj)na njih, da pisu to sto pisu o Radonjicima.
Kada je VladikaPetar sazvao narodu skupstinu kod Cetinjskog manastira maja 1816.,prokleo je “otpadnike” Radonjice:”Tudjeg hljeba jedete i tudje puske nosite,iskopnici,-rekaoim je Vladika,bog veliki neka vas uzme na sud sto ste izdali narod i neka i potomstvo vase pati zbog vaseg grijeha”.
Ko kaze da i Radonjici nijesu u stanju da bace kletve, pogotovo ako se zna da su vazda njihovi preci bili svestena lica i ktitori crkava. Jesu, no oni znaju da to nije ono za sta se moli Bog, vec se Bog moli za nesto drugo.

U drugom pitanju “optuzbe” ova “gospoda nepismena” “pisu”:
“Posto se postavi za nesrecu za narod tvoj otac za guvernadura znamo mi i vas narod, da nkad nije rado o dobru, koristi i postenju narodnomu, no ne vazda prodava i podpisiva njekad Mlecicima, njekad cesaru, ma vazda za svoju korist i za odvojit nas od nasega hristijanskoga cara Rosijskog....I tako mi nista od toga zaboravili nijesmo, ma smo mislili u ovakve zgode sadasnje, da ces se ti ostaviti od takvijeh nepostenijeh i izdajnijeh postupaka k otecestvu, postavismo i tebe za sadasnjega guvernadura, od kojega istemo na sve i za ovo sadasnje nize imenovano odgovor.”

-Na str.422. - Krenu li crngorski istoricari da guvernadure Radonjice oznace kao zacetnke i zarobljenike austrofilstvba u Crnoj Gori( a prema misljenju i “znanju” crmnickih glavara i price mitropolita Petrovica i drugih njihovih ...) presresce ih informacija koju oni sami nude da su mitropoliti Petrovici PRIJE Radonjica barem tri puta zaorali tu brazdu. Prema toj informaciji, naime,proizilazi:
*da je mitropolit Danilo, vracajuci se u aprilu 1716.godine iz Rusije, “usput”, u Becu “razgovarao s odgovarajucim licnostima i utvrdio zajednicku saradnju u ratu protiv Turske za koji se pripremala i Austrija,
*da je mitropolit Vasilije 1750.godine isao u Bec, “gdje je, bez znanja i odobrenja glavara i Crnogorskog zbora, od carice Marije Terezije zatrazio protektorat nad Crnom Gorom,
da je mitropolit Vasilije i prilikom odlaska u Rusiju, krajem marta 1752.godine “dostavio i jedno pismo za “Franceska pervago”, “avgustnjejsega cesara imperatora rimskago”, a “oca milostivago i cara predobroga”, za koga su Crnogorci, navodno, bili gotovi krv nasu proliti.....i moleci ga da ga primi u audijenciju, buduci da se sprema za odlazak u Rusiju, “radi crkvene milostinje i radi crkovnijeg knjiga...”(Dakle svojih potreba, a ne narodnih—F.R).
*Naci ce se tu ne samo guvernadur Jovan Radonjic, vec i mitropolit Petar I, koji 12. juna 1792. godine pise svom prijatelju Paulicu, sefu prve austrijske delegacije u Crnoj Gori, “u medjuvremenu unapredjenome u djenerala”, s molbom da mu posalje finansijsku pomoc, s obzirom na to da je POTROSIO RANIJE DOBIJENI NOVAC “za cuvanje i odrzavanje municije poslane od Leopolda II”.

Za razliku od mitropolita koji je ranije dobijeni novac potrosio, guvernadur Jovan Radonjic u pismu kotorskom providuru 29.IV 1782.godine, ciji sadrzaj objavljuje Tomica Nikcevic, sto ga je napisao u vijeme “kad je zaprijetila opasnost od turskog napada”, trazi od adresata “deset miljara hlljeba, jedan miljar praha i jedan miljar olova pa naglasava:”...AKO GA NE BI KTIO PREVEDRI SENAT DAROVATI, JA ĆU VI UČINITI SKRIT VERHO MOJIJEH DOBARAH ŠTO IMAM U VAŠ ŠTAT I ŠTO ĆU VI POSLATI MAKAR I DUPLE ZAKLADE”. Guvernadrud, prema ovom pismu nije samo neko ko trazi pomoc za Crnu Goru kad joj je najpotrebnije, nego i JEDINI CRNOGORSKI GLAVAR KOJI NUDI SVOJU IMOVINU U ZALOG, samo da se trazena pomoc dobije.
Dakle nema ni govora o zlunamernim optuzbama od “nekijeh”, da je samo za svoju korist radio “joste Vukov otac” guvernadur Jovan sto ih je cas Mlecicima prodavao, cas nudio Austriji.
NEKO DRUGI JE TO UPORNO RADIO a pepeo prosipao po glavama Radonjica.

UVJERLJIVI ARGUMENTI U ISTORIJSKOJ POBJEDI - LIKVIDACIJOM
(Kako su Petrovici “pobjedili” Radonjice)

Da je uistinu postojao ikakav zvanicni zapis odluke o osudi guvernadura Vuka Radonjica zar bi dolazilo uopste do nevjerovatnih razlika u “tumacenju” i pisanju raznih istoricara. Jednostavno je i sasvim “prosto” dovoljno procitati “crno na bijelo” sto tu pise. Tako nikada ne bi doslo do toga da su smucene i godine i datumi i razlog i nacin .Nedvojbeno bi svi iste rijeci procitali i ne bi bilo nikakvih nedoumica. Ali nije tako. Jer, ako je “ukidanje guvernadurstva i likvidacija porodice Radonjic, kao i guvernadurove struje u Crnoj Gori” najveci uspjeh Petra II Petrovica u njegovoj “karijeri” zar ne bi trebalo da pise svuda u svim zapisima identicna svaka rijec i opis kako se sve odigralo, a umjesto toga se pise “samo da su protjerani i otisli da zive na austrijsku teritoriju – Kotor “, (neki tvrde i Herceg Novi mada neki od Radonjica jesu otisli na ostrvo Stradioti -sada Sv.Marko, drugi na Lusticu – u Rose sto jeste H.Novi), drugi na Kavac,kao i u sam Kotor. Oni tvrde da su ih austrijanci raspodijelili da odu da zive u H. Novi, zaboravljajuci da Radonjici odlaze na svoje imovine.
( Dakle umjesto da oni kao i mi svi imamo mogucnost da lijepo sve procitamo, mi smo “svedeni” na citanje onoga sto pojedini istoricari i crnogorska istoriografija “tumaci”, kao da su ta “famozna dokumenta” pisana vanzemaljskim znacima te se ne daju tako lako protumaciti. Doduse, koliko su tadasnji glavari bili “pismeni”, toliko su im i “dokumenta” jasno citljiva, te se jos uvijek ne mogu “protumaciti”. No, mene cude ljudi koji pisu tako vazna dijela poput Istorije Crne Gore, Istorijski Leksikon Crne Gore...gdje sve mora biti istinito napisano, a ne “protumaceno”,. - F/R.)
( Ne bi me cudilo da sam procitao da su oni protumacili da su u stvari, Petrovici iz “humanih” razloga prema Radonjicima pobili i protjerali Radonjice, jer da nijesu tako uradili, Radonjici sigurno ne bi prezivjeli (pukli bi od muke sto to oni nijesu znali za takvu naprednu i civilizovanu vladavinu) kakvom je Petar II Petrovic (sa svom svojom uzom i sirom porodicom na vlasti) surovo despotski vladali. Jer da su se Radonjici toga ranije dosjetili da ,kao sto su se dosjetili Petrovici, osim sto su testamentom odredjivali naslijedstvo na vladavinu i prisvajali tudje , tako su testamentom prepisivali svojoj familiji i Crnu Goru), ne bi njihovo stradanje niko “tumacio” i opravdavao krvnike.- F/R).

Evo kako je izgledala ta “istorijska pobjeda” (mnogi se ne bi sa ovakvim nacinom hvalili), ali postoji zato u narodu ona pametna misao: “cega se pametan stidi, “onaj drugi” se s tim ponosi” :

Na str.493,494,495.- knjige akademika Radovana Radonjica “Guvernadursko-mitoropolitska kontroverza u crnogorskoj istoriografiji” u izdanju DANU i Pobjede 2009.god., autor, uman covijek lijepo tumaci svaku rijec, pise:
" O progonu Vuka Radonjica i njegove porodice iz zemlje crnogorska istoriografija ne pise mnogo. Istoricari koji dijele uvjerenje da je izmedju smjene Vuka Radonjica sa funkcije guvernadura i njegovog progona iz zemlje proteklo izvjesno vrijeme, saglasni su da se ovo drugo desilo 1832. godine. Misljenje pojedinih pisaca, poput Vuka Vrcevica na primjer, da je posljednji guvernadur umro 1836. godine, a da su njegovi potomci protjerani iz Crne Gore 1837., ne uzima se kao relevantno.
Inace, ova tema se u vecini istoriograskih radova tretira uzgredno, nerijetko u okviru jedne ili dvije recenice.
Tipican primjer u tom pogledu srijecemo u jednoj vrziji prikaza tog dogadjaja u Istorijskom leksikonu Crne Gore, koja glasi:”Vuko je s porodicom, protjeran u Austriju, kuca mu je zapaljena i razrusena, a guvernadurstvo je ukinuto”.
Slicna je i formulacija Djoka Pejovica, koja glasi:”U januaru 1832. godine Senat je odlucio da se Vukolaj Radonjic i njegov brat Marko sa svima iz kuce Joka Stanova uhapse i odmah protjeraju iz Crne Gore.
Rijetka su reagovanja sa nesto opsirnijim opisom kako je i zasto do toga doslo. Samo se na jednom mjestu u svekolikoj crnogorskoj istoriografiji (ako se izuzme jedna opaska Dusana Vuksana da je kazna kojom je kaznjen Vuko Radonjic bila
“stroga”) nalazi izvjesna kriticka ocjena o tom dogadjaju, pa i to ne u smislu izrazavanja sumnje da li je inkriminisane guvernadurove radnje uopste bilo, nego u smislu (pr)ocjene da je kazna za pocinjeno djelo bila odvec surova s obzirom na ranije zasluge pocinioca i njegove porodice za Crnu Goru. Rijec je o stanovistu Branka Pavicevica da odluka Senata “ u osam tacaka saopstava drakonske kazne, izrecene jednoj licnosti koja nije bila bez korijena i uticaja u zemlji”.

(Komentar -F.R.) - Upravo zbog zasluga guvernadurske porodice Radonjica (kao i njihovih predaka kapetana,serdara,vojvoda,knezeva...), kao i cinjenice da Vukolaj Radonjic nije bez korijena i uticaja u zemlji, moralo je se pribjeci ovim surovostima u razracunavanju sa njima. Ako ih se ubije i protjera, tada mrtva usta vise ne mogu progovoriti i posvjedociti nista.

str.494.-Takodje se samo na jednom mjestu u aktuelnoj crnogorskoj istoriografiji moze sresti opis kako je tekao zavrsni cin guvernadurove drame i uopste porodicne drame guvernadura Radonjica. Taj opis daje Risto Dragicevic, ozivajuci se na P.Rovinskog i L.Tomanovica. Prema njemu, akcija na sprovodjenju odluke Senata tekla je ovako: “Izvrsenje presude (pitam se da li je moguce objaviti je u originalu kako bi mnogi mogli uvjeriti se u prijesudu i uopste u njeno postojanje-komentar F.R),Dakle Izvrsenje presude bilo je povjereno senatoru Stevanu Perkovu Vukoticu, koji je pozvao snaznoga i hrabroga Peja Matovica (Voinovica) sa jos nekoliko tako odvaznih Cevljana.
(Komentar F.R. - pitamo se da li je hrabrost, snaga i odvaznost mozda pogresan opis, ili je dovoljno i jednostavno trebalo napisati – KUKAVICE zbog “junackog djela sto su uradili 'COJSKI I JUNACKI u raskusurivanju sa guvernadurom,djecom i zenama).
Napad je izvrsen nocu i Radonjiceva kuca je najprije potpaljena, pa je Pejo uspio da uhvati bivsega guvernadura (tada vec starog covjeka-komentar F.R.) Vuka, a pored toga ubijeno je jos 5-6 lica na Lovcenu, gdje su im bili katuni. Svi ostali su se predali i posli su u Kotor, dok im je imanje RAZGRABLJENO, a bivsi guvernaddur doveden je na Cetinje i zatvoren u jednoj manastirskoj pecini, koja ce se otada zvati Guvernaturovica. U zatvoru nije dugo drzan, te je po oslobodjenju i on presao u Kotor.”
(Komentar -F.R) - U takvoj pecini drzati nekoga i 3 dana je previse, a ne od januara do kraja aprila i to usrijed zime je nevidjeni zlocin. Naime, posto je se guvernadur Vuko razbolio i od posljedica tamnovanja u takvijem (ne)uslovima je pusten odn. uz pratnju gvardije dopracen do Kotora.Ubrzo je i umro jer se nije mogao oporaviti od bolesti. Vuko Radonjic bi jos ko zna do kada tamnovao u Guvernadurovici, da se nije ozbiljno razbolio.Vazno ga je bilo tada brzo “osloboditi” kako ne bi kojem slucajem umro u pecini, te se ne bi moglo tvrditi kako mu je u stvari tamo bilo vrlo ugodno, a ne da su Vuko i njegov brat Marko Radonjic tu zivjeli “od jedne litre vode i hljeba” - kako je sam Marko pisao.

str.494.-Osim sto govori o tome kakvim se 'UVJERLJIVIM ARGUMENTIMA' mitropolitska struja sluzila u ostvarivanju svoje ' ISTORIJSKE POBJEDE' nad guvernadurstvom, ovaj opis negira i dvije tvrdnje povodom istog slucaja, sadrzane u drugim relevantnim istoriografskim spisima. Rijec je o tvrdnji u pismu Senata crnogorskog ruskom poslaniku Tatiscevu od 19.avgusta 1832.godine, “da je Radonjicima bio dat rok od mjesec dana da uzmu svoju pokretnu imovinu, koja im je bila neprikosnovena, pa tek poslije toga da im se kuce razruse, dok je njihovo pokretno imanje imalo da se javno proda, kako bi se iz te sume platili njihovi dugovi u Crnoj Gori i Brdima”. I rijec je o tvrdnji Dusana Vuksana, u njegovom tekstu Guvernadurovici u doba Vladike Rada, da su nakon “stroge” presude Senata “sva celjad prebacena preko granice u Austriju, izuzevsi Vukolaja, koji je bio doveden na Cetinje i bacen u manastirsku tamnicu”. O stradanju porodice Radonjica u progonu i nakon njega, koje najrjecitije negira takve tvrdnje, pise i Luka Radonjic u svom pismu Stremouhovu, ruskom konzulu u Dubrovniku, decembra 1856. godine, gdje navodi da je od trideset dvoje clanova porodice guvernadura Radonjica, koju su uspjeli da zivi predju granicu, “izginulo vise od jedne trecine”, uglavnom od iste ruke koja je “otrovala” guvernadura Vuka.
Razlike u opisima dogadjaja (osobito redosljeda zbivanja) i ocjenama o etickoj i politickoj “tezini” (ne)ucinjenog s obije strane, primijetne su u svakoj recenici koju crnogorska istoriografija posvecuje “razrjesenju” guvernadursko-mitropolitske kontroverze. To u punoj mjeri vazi i za ocjenu reaagovanja u Crnoj Gori na potonju presudu Vuku Radonjicu i njegovoj porodici. Eklatantnom razlikom u tom pogledu svakako se moze smatrati ona izmedju Branka Pavicevica, Djoka Pejovica i Tomice Nikcevica
Pavicevic, tako, primjecuje i cak to smatra zanimljivim, “da niko u zemlji nije digao glas protesta protiv ocevidne surovosti koju je drzava ispoljila prema jednoj porodici cije se zasluge tada nijesu ni spominjale, a bile su nesporne”.
(Komentar F.R.,)- U jednoj od tacaka osude stoji i : Ako ko u zemlji stane u odbranu guvernadura, da se isto kao i kuca Joka Stanova cera iz zemlje, a Vuko i Marko da se musketaju” Pitam da li je onda neobicno sto ovakvim zastrasivanjem mnogo njih nije smelo reagovati? Cast izuzecima, koji su stradali isto kao i kuca Joka Stanova (guvernadura Jovana Stanova Radonjica za one koji ne znaju). Takodje, da stavimo na stranu i cinjenicu da je Vuko Radonjic imao toliko pristalica u Crnoj Gori da bi oni “mogli izazvati smutnju” da je odmah 1830. godine i smijenjen i ubijen.

-str.496.----Nikcevic dijeli Pejovicevu ocjenu o krajnjem ishodu guvernadursko-mitropolitske kontroverze, s tim sto istice da je otpora ukidanju guvernadurstva, odnosno protjerivanju Vuka Radonica i njegove porodice iz Crne Gore bilo znatno vise nego sto Pejovic navodi. On kaze:” Protjerivanjem guvernadura likvidirano je vodjstvo stare opozicije u Crnoj Gori. Austrijski izvjestaji isticu da je politicko vrenje u Crnoj Gori nastavljeno i poslije protjerivanja guvernadura, da Radonjic ima dosta pristalica u Crnoj Gori i da NAROD ZALI ZA GUVERNADURIMA.Ali je Petar II, potpomognut politickim uticajem Vukotica i Vucicevica, kao “ruskih izaslanika”, a i pomocu samog ruskog konzula u Dubrovniku, Jeremije Gagica, uspio da odnese potpunu pobjedu.
Time sto na izvjestan nacin negira autore koji tvrde da otpora “ocevidnim surovostima” nije bilo, Nikcevic ne negira potrebu primjene tih surovih mjera. Naprotiv, on vise nego bilo koji drugi autor koji se bavi pitanjem “mitropolitske vlasti” u Crnoj Gori, nalazi opravdanje za njih.Dakako on to ne cini direktno, vec u okviru teorijskog diskursa, inace uobicajenog u “marksistickom” tumacenju nuznosti primjene sile u gradjanskim, odnosno socijalistickim revolucijama radi lomljenja okova starog drustva.Nikcevic sve ovo koristi u funkciji pravdanja (kako ga sam Nikcevic naziva) 'surovog despotizma” sto ga praktikuje Petar II, .... a sve kao nuznost u razvitku crnogorskog drustva. Ono se moglo razvijati jedino pod uslovima takvog sistema vladavine kada su se povezivale najnaprednije snage crnogosrskog drustva toga perioda. Jedino je takvim sistemom drzavne vlasti taj sloj bio u tanju da obuzdava i savladjuje materijalni i uopste drustveni primitivizam i JEDINO JE PREKO OKRUTNOG DRZAVNOG SISTEMA MOGAO OBEZBIJEDITI SVOJ DRUSTVENI PROSPERITET.Sve u drzavi je zahtijevalo bas takav, apsoliutisticki sistem vladavine....
O kojoj se konkretnoj drustvenoj civilizovanoj snazi radilo? Koji su to skolovani i pismeni ljudi zamjenili skolovane, vrlo pismene Radonjice guvernadure , te je poslije smrti Vukolaja Radonjica i njihovog progona iz granica tadasnje Crne Gore, Crna Gora naglo “procvjetala i civilizovala se”

VUKOLAJ RADONJIC

___________________
na str. 181.182,187,”Guvernadursko-mitropolitska kontroverza u crnogorskoj istoriografiji”

Vuka Radonjica, najsvestranije i “najzivlje” portretise njegov gost, francuski pukovnik Viala de Somijer, u svojoj knjizi Istorijsko i politicko putovanje u Crnu Goru (str.33). Francuz guvernadura, s koji se srio u njegovom domu na Njegusima, opisuje kao covjeka koji “potice iz vrlo stare porodice”, koja je tu cast “zasluzila zbog izuzetne hrabrosti i ljubavlju prema otadzbini”.Kod guvernadura, naocitog covjeka prijatne spoljasnosti, plemenitost je spojena sa finocom i ostavlja utisak najdublje iskrenosti. Izrazavanje mu je neusiljeno, razborito, ali ne i kitnjasto. Njegova ugladjenost odudara od surove prirode i jednostavnosti ostalih stanovnika, a sklonost “ljubaznim rijecima”, koje pokazuju “pravicnost i prefinjenost njegovih zapazanja”, vjerovatno su posljedica cinjenice da je “on mnogo putovao Sjevernoj i Istocnoj Evropi.(str.36.) Guvernadur je odlikovan ruskim ordenima Sv. Djordja i Sv. Ane drugog reda, ciji su krstovi “neopisivog savrsenstva, ukraseni dragim, veoma sjajnim kamenjem”.(str.34). Taj “dragocjeni poklon velikog monarha”, zapaza Somijer, “lijepo pristaje” guvernaduru.
Ipak, nastavlja on, “vrlo je cudno vidjeti obucenog u spanjolsku nosnju vladara jednog naroda koji nosi sasvim drugaciju odjecu”.
Guvernadur Vuko Radonjic, inace, zivi od licnih prihoda koji se sastoje “u zemljisnom posjedu, brojnom stadu i, jednim dijelom, prihodu od ribolova.(str.36-37). Osim toga, kaze Somijer:”Ne treba ni pomisliti da ovaj VLADAR zivi u raskosnoj palati, da ima strazu i sjajan dvor. Nista od svega toga nije potreno da bi ga narod postovao; ON VLADA SVOJOM PRAVICNOSCU I DRZANJEM KOJE SVAKO CIJENI. NEMA NIKAKVE RAZLIKE IZMEDJU OVOG JEDNOSTAVNOG UPRAVLJANJA I VLADAVINE VELIKIH CAREVA”.(str.str.36). Sam uvernadru je, po ocjeni ovog Francuza, obrazovan covjek, koji stanjuje i zivi skromno, upravlja mudro i ugled stice – vrlinom (“pravicnoscu i drzanjem koje svako cijeni”). Takva je i njegova sira porodica:”Guvernadurova braca nemaju nikakvo obiljezje koje bi ih izdvajalo od ostalog svijeta. Ima ih sest, svi su junaci i u najvaznijim dogadjajima ulijevaju narodu strah i postovanje”.(str.35).
U prvoj knjizi, Branka Pavicevica “Petar I Petrovic Njegos i Sazdanje crnogorske nacionalne drzave”, njegovo “vidjenje” potonjeg crnogorskog guvernadura uglavnom je pozitivno.Tako, nakon opaske da je sin Jovana Radonjica, Vuko(Luka) zavrsio skolovanje u Akademiji u Sklovu, on za njega kaze:”Vuko je naslijedio dosta osobina svoga oca, a prije svega izuzetnu hrabrost. Obojica su bili vladicini protivnici, ali su ga obojica uvazavali i u trencima kada su mu grubo osporavali vladarsku duznost.....Jedan od zivotnih ciljeva bila mu je zelja da njegov narod priblizi savremenim evropskim institucijama”.
U vojnooperativnom pogledu, guvernadur je u zapisima vecine autora koji se ovim pitanjem bave izjednacen sa mitropolitom, ili mu prednjaci po broju i opsegu akcija u kojima ucestvuje. Neki ce autori, pri tome, primijetiti da se guvernadur Vuko Radonjic “istakao u borbama protiv Francuza u Boki 1806. godine i prilikom crnogorskog napada na Francuze u Boki 1806.godine i prilikom napada na francuska utvrdjenja oko Dubrovnika (Istorijski leksikon Crne Gore, knj.5.str.1075).
Drugi autori ce, opet, nastojati da pokazu da i u operativnim akcijama mitropolita i guvernadura postoji kvalitativna razlika u korist prvoga. Tako, nasuprot konstataciji jednog od istoricara je crnogorski vojni pohod na Budvu i Kotor, na primjer, bio sinhronizovana akcija dvaju odreda na cijim celima se nalaze mitropolit i guvernadur, PRI CEMU GUVERNADUROV ODRED IMA VOJNICKI TEZI ZADATAK( DA OSVOJI DOBRO BRANJENU TVRDJAVU, DOK SE BUDVA PREDALA GOTOVO BEZ BORBE ).O guvernaduru Vuku Radonicu kao komandantu krila crnogorske vojske koje nastupa prema Kotoru, vise od ostalih autora koji se na to osvrcu, pisu Dimitrije Milakovic i Risto Dragicevic.Milakovic, u svojoj Istoriji Crne Gore, opisuje cak i guvernadurove ratne vjestine, ispoljene u toj borbi, pa kaze:” Drugi dan dio vojske crnogorske pod gubernatorom, kavlirom Vukom Radonjicem, 10.sept.1813. opsadi Kotor i blizu njega tvrdnju Trojicu. Zorom 12.sept. udari gubernator na Trojicu, kojoj istrce iz Kotora Francuzi u pomoc. Da bi zavarao neprijatelja, VJESTI BOJU gubernator najprije povuce se natrag, pa onda snazno nasrne na Francuze izasavse iz grada, te ih opkoli i tako potuce, da ih je palo mrtvih preko 100, osim zarobljenih 36, a jedva ih je nesto malo spasilo se bjekstvom u grad, da tamo kazu tuzni glas o pogibiji svoje druzine. Zatim gubernator opet udari zestoko na Trojicu i premda je i s nje i s gradica iznad Kotora branila je vatra iz topova, ali opet to joj niste ne pomogne, vec neprijatelj prsne kud je ko mogao, a Trojicu, poslije jednog sata, razvali lagum, sto su Francuzi bili zakopali(Povjesnica crnogorska,str 404).

Na str.188.
....Po pisanju Istorijskog leksikona Crne Gore(knj.5,str.1075), guvernadur Vuko Radonjic je “predvodio crnogorski napad na Herceg Novi i Tvrdjavu Spanjola”.
NA STR. 186.
....27.maja 1807. godine, guvernadur odlucuje da krene jurisom na Klobuk. Tacnije, prema opisu te bitke koji daje Branko Pavicevic guvernadur Vuko Radonjic se, zapazivsi da je manji odred Crnogoraca, bez pretnodnog dopustenja, izrsio juris na taj grad, prikljucio sa svojim odredom napadacima, da bi nakon njega to ucinili Bokelji, pod komandom majora Curkovica i ruski major Bezobrazov, sa svojim jedinicama, a na kraju i sam “neustrasivi vladika Petar” zajedno sa svojom pratnjom. Dimitrije Milakovic, u Istoriji Crne Gore, o tom dogadjaju pise:”Turci ne scenu se nikako predati, a medju tijem tajno im dodje pomoc, a tu su i same francuzke kolone bile, te obkole nekoliko Rusa regularne vojske, nekoliko Crnogoraca i Primoraca, dje je takodjer i gubernator V.Radonjic bio te tako navale na malu saku, DA JE MILOSRDNI VLADIKA STOJECI NA STUDENOJ STIJENI GORKE SUZE RONIO, moleci se bogu da im bude u pomoci”(Povjesnica crnogorska/priredio Marijan Maso Miljic, Podgorica 1997.str.243).

Na str.189,190,191:
--- Prva guvernadurova uloga, tj. njegova angazovanost kao formalno prve crnogorske licnosti koja se odlucno suprotstavlja ruskom pritisku na Crnu Goru 1804, Milorad Medakovic navodi Vuka Radonjica kao prvog potpisnika crnogorskih pisama ruskom caru, ruskom Svetom sinodu i grofu Marku Ivelicu 3./15. jula.
-....Ugovor o ujedinjenju Crne Gore i Boke kotorske potpisali su ravnopravno mitropolit i guvernadur Vuko Radonjic “u ime sve Crne Gore i Brda”
.....27.decembra 1813. godine, kada su francuske trupe u Kotoru bile prinudjene na predaju, “kljuceve od grada u ime crnogorske vojske primio Vuko Radonjic(Istorijski leksikon Crne Gore,knj.5.str.1075).
...19/31/I 1814. specijalnim dekretom Centralne komisije imenovan “crnogorski guvernadur Vuko Radonjic, poslanik administrativno-politicke vlasti Kotora i dviju provincija, za “viseg oficira za naoruzavanje”(str.401-402,Branko Pavicevic:Petar I Petrovic Njegos)
----10.juna 1814.godine guvernadur Vuko Radonjic bio je prvi potpisnik Ugovora o predaji Boke Kotorske austrijskim trupama,
----Vuko Radonjic je prvopotpisani i na dokumentu (konvenciji) “opsenarodnog sobranija” o regulisanj odnosa Crne Gore sa Austrijom, upucenog 6.avgusta 1817.godine mitropolitu Petru I, u kome se istice pravo Crne Gore da samostalno odlucuje o svojim pitanjima, odnosno ravnopravno sudjeluje u mjesovitom crnogorsko-ausrijskom sudskom organu koji bi se bavio pogranicnim sporovima, jer se ona “moze klasiceskom zemljom slobode nazvati”.(Crnogorski zakonici 1796-1916,knj.I,str.75).

U poredjenju sa ovim cinjenicama, prica o guvernadurskom opozicionarstvu djeluje ne samo neuvjerljivo nego i cudno. Biti to sto su u naznacenim situacijama bili guvernaduri Radonjici i raditi to sto su oni tada radili, ne samo sto nije opoziocionarstvo, vec je nesto STO PRIPADA SAMO ONIMA KOJI SU NAJVISA VLAST, ili barem NEKO SA NAJVECIM POLITICKIM OVLASCENJIMA U ZEMLJI.

Na str. 175.
-Crnogorska istoriografija ne nudi sigurne podatke: ni o tome kada je i kako izabran na guvernadursku funkciju, ni o tome kada je i koliko puta s te funkcije smjenjivan, ni o tome kada je njegovo guvernadurstvo definitivno prestalo.

Dusan Vuksan nudi dvije verzije nacina dolaska Vukolaja Radonjica na funkciju guvernadura. Po jednoj verziji, nakon smrti guvernadura Jovana Radonjica, krajem avgusta 1802. godine, “njegov sin Vuko, smatrajuci guvernadurstvo nasljednim, uze samovoljno titulu guvernadura”. Druga verzija, glasi: “Na skupstini 16.marta izabran je za guvernadura Vuko, sin pokojnoga guvernadura Jovana.
Dusan Lekic povodom izbora novog guvernadura kaze da je taj izbor izvrsen i da je to ucinjeno u kontekstu unutrasnjeg prestrojavanja radi sto uspjesnije ODBRANE OD POKUSAJA RUSIJE DA ZEMLJI NAMETNE DIKTAT.Pristupilo se jacem unutrasnjem organizovanju i u tu svrhu je sazvana narodna skupstina koja 1.maja 1804.godine bira novog guvernadura u osobi Vuka Radonjica.Novi guvernadur se po Lekicu, danom izbora ukljucuje u politicku borbu za odbranu nezavisnosti zemlje, buduci da “Praviteljstvo 1.maja 1804. pise pismo caru, koje su potpisali svi glavari NA CELU SA guvernadurom Vukom Radonjicem.”(Dusan Lekic:Op,cit.str.188).
Na str. 177:
Risto Dragicevic se u opisu politickih borbi u Crnoj Gori, nakon smrti guvernadura Jovana Radonjica, poziva na jedan austrijski izvjestaj od 3.septembra 1802.godine, u kome se kaze da je “umro dosadasnji guvernadur Crne Gore Radonjic, koji je bio u opoziciji Vladici, pa je verovatno da ce ovaj nemirni i vlastoljubivi vladika uspeti da se novog guvernadura izabere covek iz njegove partije(Risto J.Dragicevic-Guvernaduri u Crnoj Gori 1717-1830,str.92).Tragom austrijskih dokumenata, Dragicevic navodi i dio izvjestaja koji je grof Majlat poslao iz Boke austrijskom dvoru, 8.marta 1803.godine, u kome se kaze “da je poslije smrti guvernadura Jovana zavladala u Crnoj Gori anarhija, jer se stranek nijesu mogle sloziti oko izbora novog guvernadura i da je ova borba izmedju stranaka vodjena sve do 15.maja 1804.godine, kada je rijesena u korist Vukolaja Radonjica, sina bivsega guvernadura Jovana”.Navode iz tog izvjestaja potvrdjuje i raport “civilnog komesara za Boku, barona Rozetija, od 16.maja 1804.godine, u kome se izmedju ostalog, kaze:”Juce je u Crnoj Gori bila opsta narodna skupstina, na kojoj je izabrat novi guvernadur”. Dakle Vuko Radonjic je (po pisanju Dragicevica) izabran za guvernadura 15.maja 1804.godine, a ne 1.maja (kako Lekic pise)?Iako postoji pismo :“Praviteljstvo 1.maja 1804. pise pismo caru, koje su potpisali svi glavari NA CELU SA guvernadurom Vukom Radonjicem.” Od kraja avgusta 1802. kada je posle smrti svoga oca “samovoljno” preuzeo titula guvernadura, kako to pise Vuksan i da je Radonjic prije izbora vrsio duznost guvernaddura, jer u Cetinjskom arhivu ima jedno pismo, koje pisu “Vrsioc duznosti guvernadura Vukolaj Radonjic i vlada” - kako stoji u Registru pomenutog Arhiva? A o naslednosti guvernadurske funkcije u porodici Radonjic i inace, Risto Dragicevic kaze:”Skoro po svim istoricarima (Rovinskom, Ducicu, Tomanovicu, Gopcevicu, Coquelle-y...) guvernadursko zvanje je bilo nasljedno. Tako Dragicevic zakljucuje:”Mislim da guvernadurstvo nije nasljedno, vec da je to zvanje izborno i vjerujem da Vuko Radonjic ima da zahvali sto je dosao do guvernadurstva zahvaljujuci ne ovoj diplomi, vec svojim pristalicmaa – kojih je on, i otac mu, za svoga skoro cetrdesetogodisnjeg guvernadurstva, sigurno, dosta imao.”

Medjutim, niko nista ne kaze o tome ko je i kada ukinuo pravo nasljedstva porodice Radonjic na guvernadursku funkciju, ustanovljeno 1770. godine i potvrdjeno diplomom koju je tim povodom dobio guvernadur Jovan Radonjic.

Na str. 204.
----Mitroplolit Petar I, u svom pismu guvernaduru Vuku Radonjicu, od 21.decembra 1823.godine,nakon detaljnog opisan nepodnosljivog nasilja, samovolje, cak i zlocinstava Cetinjanja, od kojih je pirnudjen da bjezi iz Cetinja, kaze; “Ja sam ot davno vidio da ovdje zivjet ne mogu . ...Zato vi pisem neka znate, vi i ostali Katunjani, da ovo ni po koji nacin podnositi ne mogu, nego hocu bjezat, no bez vaseg i ostalije Katunjana znanja nijesam ktio bjezati u Rijecku oli Cernicku nahiju ili na drugu stranu, da ne recete ere sam krijuci pobjega, koji jesam vas dobrozelatelj i sluga”(Jevto M.Milovic:Op.cit.,str.120-121).”. Ovime se vidi da nikakve nadplemenske vlasti u zemlji nema, jer da je ima mitroploti bi zastitu trazio od nje, a ne od Katunjana (pa jos i od guvernadura, kojega je vec jednom bio pokusao da smijeni s te funkcije).

O VLADIKAMA I KAKO SU IZABRANI

“Nakon misterioznog nestanka svjetovnih vladara, posljednjih predstavnika legitimne dinastije Crnojevic, brace Djuradja i Stefana, podlovcenska Crna Gore se nasla u teskoj situaciji.Posto su nestali i posto nijesu mogli znati sta se zbilo s njihovim dinastima, Opstecrnogorski zbor i njegovo izvrsno tijelo-Crnogorski glavarski zbor, preuzeli su prerogative vlasti u svoje ruke.”(Svijetovnu vlast ?)

Na str.221 i 222:
Ako je suditi po sadrzaju sindjelija koje patrijarh srpski povodom hirotonisanja mitroplolita crnogorskih daje, a trebalo bi, takva tvrdnja nema nikakvog osnova. U sindjeliji izdatoj povodom hirotonisanja mitropolita Danila, na primjer, sasvim ragovijetnose kaze da “smireni bogomoljac Arsenije Carnojevic, arhiepiskop pecki i patrijarh srpski”, sa grupom arhiepiskopa, rukopolozise “najprecasnijeg jeromonaha Danila, postrizenika cetinjskog”, i postavise ga “ u bogoljubivom stepenu arijerejskom da primi gorenavedenu eparhiju zvanu Skenderijskom” (koju cine “prvo Crna Gora i pleme Grbalj, Pastrovici, Krtoli, Lustica, grad Bar, grad Skadar, grad Ulcinj,grad Podgorica i Zaljak, i pleme Zeta, i Kuci, Vasojevici, Bratonozici, Piperi i Bjelopavlici, sa svim varosima i svim selima”), da u njoj “sluzi bogu svim bicem, i stado svoje hrani sa svakom paznjom i da rukopolaze svjestenike, pojce i poddjakone i djakone, i da savjetuje svjestenike. Takodje i igumane u manastirskom ustrojstvu i duhovne oce dusespasenom predvodjenju, crkve bozje da osvjestava koje nijesu osvjestane, i sve arhijerejsko da svrsava po zakonu Bozijem, i po pravilu svetih apostola i predanju svetih otaca, da uci narod hriscanski dusi korisnom spasenju, da spasi duse koje mu vjeruju, ako je moguce sve”(Povjesnica crnogorska, str.695).
KAO STO SE IZ OPSIRNO CITIRANOG TEKSTA SINDJELIJE VIDI, U PORTFOLIJU STO GA CRNOGORSKI MITROPOLIT DOBIJA PRILIKOM NJEGOVOG HIROTONISANJA, SVIJETOVNA VLAST SE NE POMINJE.





Na str. 223
“Vladika Danilo izabran je za mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve, na crnogorskom zboru 1679.godine.
Njega nijesu izabrali za mitropolita ni patrijarh Arsenije III Carnojevic, niti pecki patrijarh Grk Kalinik, niti, pak, neki crkveni organi...Ovdje je, prema tome, bitno ko ga je izabrao za mitroplolita, kako je obavljao svoju mitropolitsku duznost i da je ovu duznost obavljao i prije posvjecenja, dok je posve irelevantno sto je posvijecen u Secuju u Baranji tek 1700. godine na crkvenom saboru na kome su bili prisutni neki mitropoliti, uzgred receno, samo oni sa podrucja Austro-Ugarske”(Branko D.Nikac:”Crnogorska pravoslavna crkva”-Cetinje 2000,str.18-19).

Na str.218:
*Jedna srednjevjekovna povelja, koju niko nikada nije vidio
i nekoliko pozivanja samih mitropolita na u srednjevjekovnu povelju, koju niko nikada nije vidio

Mitropoliti, KAO ISTORICARI, i inace, o tome da njiova funkcija podrazumjeva upravljanje i vrsenje svjetovne vlasti u Crnoj Gori, govore vise puta, na vise mjesta.
Prvi se u tom pogledu oglasava mitropolit Vasilije Petrovic u SVOJOJ “Istoriji o Crnoj Gori”, gdje kaze:” U Crnoj Gori hercezi Crnojevici vladahu do godine 1516. Od te iste godine umjesto hercega vladaju mitropoliti”(Mitropolit Vasilije Petrovic:Op.cit.,str.71).

Vasilijev primjer slijedi i mitropolit Sava, koji u pismu knezu i Senatu dubrovackom, od 25.jula 1775,godine, “podsjeca” adresate: “Presvijetla i preuzvisena i svake casti i stime dostojna gospodo, vi znate kako je bilo ot starine ot posljednjega nasega principa Ivana Cernojevica da je ovi puk cernogorski vodjen mitropolitima cetinjskijema”(Petrovici-pisci,duhovnici,vladari/priredili Slobodan Tomovic i Goran Sekulovic,Podgorica 1997,tomI,str224).


I mitropolit Petar I, poput svojih prethodnika, insistira na mitropolitskoj svjetovnoj vlasti od “drevnih vremena”.Sadrzaj pisma u kome mitropolit Petar I pise ruskom kancelaru glasi: “Pomenuti narod crnogorski vec od trista godina priznavao je, i sada priznaje nad sobom vlast svojih mitropolita, od kojih se posljednji prestavio prosloga maja 15-og dana, te mitropolitstvo po pravu nasljedja prelazi na mene”(Dusan Lekic:Spoljna politika Petra I Petrovica Njegosa 1784-1830,Cetinje 1950.str 63).

U SVOJOJ “Kratkoj istoriji Crne Gore” mitropolit Petar I o svjetovnoj funkciji mitropolita, u smislu da su oni i na toj funkciji celne licnosti u zemlji govori:-po prvi put kada navodi pasus iz “Povelje Djurdja Crnojevica”, u kome se opisuje sadrzaj Djurdjevog obracanja “ljubeznim plemicima i ostalom svagda hrabrom narodu”, s navodnom porukom o tome ko ce ga naslijediti na vlasti. Ta poruka glasi:”Ja bih vas savjetovao da izaberete jednoga coeka izmedju vas i da ga primite i poznate za svojega vladatelja; ali znajuci, da se vi u izboru necete saglasiti medju sobom, iz tog vam uzroka ostavljam mjesto sebe mitropolita Germana, a po njem buduce mitropolite, dokle eda Bog promisli za SRBSKI ROD na drugi bolji nacin. German je vas OBSTI DUHOVNI otac i arhipastir..Drugi put mitropolit Petar I o svjetovnoj vlasti svojih prethodnika na stolici celnika Cetinjske mitropolije, govori kroz usta mitropolita Danila, koji o uslovima u kojima je dospio na vladarsku poziciju kaze:”Blagorodna gospodo boljari i ostala braco moja Crnogorci! Vi ste mene protiv moje volje izbrali, da ja budem vasim nacalnikom i duhovnijem arhipasirom i ja se na to nuzde radi jedva saglasi, kako je i vama poznato.”

Na str.224 Dr Radovana Radonjica "Guvernadursko-mitropolitska kontroverza u crnogorskoj istoriografiji:
Izmedju hirotonije Petra Petrovica i davanja mitroplotiu Petru I “ pune vlasti”, proteklo je trinaest godine. I nije Narodna skupstina, kao ustaljeni institucionalni oblik najvise vlasti u Crnoj Gori “izabrala” mitropolita Petra Petrovica za nosioca “pune vlasti”, kako bi se iz formulacije dalo zakljuciti, vec su, kako taj dogadja opisuju sami crnogorski istoricari, “predstavnici tri crnogorske nahije na zajednickom saboru (3. IX 1797) izglasali istorijsku deklaraciju”, u kojoj se, pored ostalog, kaze:” Mi sborno dajemo polnuju vlast gospodinu mitropolitu Petru Petrovicu da jeste nacalnik, protektor i zapovjednik nasega naroda”.
Namecu se dva zakljucka:Prvi, da je Petar Petrovic znatno nakon hirotonije “zvanicno” i “kategoricno” priznat za nosioca “pune vlasti”, sto znaci da to pravo NIJE AUTOMATSKI DOBIO STICANJEM MITROPOLITSKOG ZVANJA;
I drugo:, da mitropolita Petra Petrovica nije izabrala Narodna skupstina “po pravu nasljedja”, vec da su “istorijsku deklaraciju” kojom je “kategoricno odluceno” da se mitropolitu da “puna vlast” usvojili predstavnici triju nahija na svom zboru, kao svoj “doprinos” razmrsivanju klupka guvernadursko-mitropolitskog zvanja.
Oba ta momenta potvrdjuju da Petar I Petrovic “SVIJETOVNU VLAST”, sto god ona u njegovo vrijeme znacila, NIJE STEKAO(AKO JU JE STEKAO) cinom hirotonije i PO PRAVU NASLJEDJA, vec NAKNADNOM ODLUKOM GRUPE SVOJIH SLJEDBENIKA.

U Becu dobio dozvolu za posvecenje

NA STR.318 -Stanojevic i Vasic pisu:” Sa preporukom trojice istaknutih crnogorskih starjesina (Ivana Petrovica, Mojsija Plamenca i Nikole Djuraskovica), arhimandrit Petar se uputio 25.jula 1783. u BEC, DA DOBIJE DOZVOLU OD CARA za posvecenje u Karlovcima. U Trstu se nasao s guvernadurom Radonjicem, koji je 29.oktobra 1783. PISMENO PREPORUCIO arhimandrita Petra mitroplolitu Putniku da ga posveti za vladiku. KADA JE U BECU DOBIO DOZVOLU ZA POSVECENJE, arhimandrit se uputio u Karlovce. Pri dolasku u Karlovce, desila se Petru nesreca: ispao je iz kola i slomio ruku. Zbog toga je duze vremena morao provesti u postelji.Svecani cin posvecenja arhimandrita Petra za vladiku obavljen je 13.oktobra 1784.godine.(Istorija Crne Gopre,knj.III,tomI, Titograd 1975,str.415-416).
Na str.269: Dusan Vuksa:”Petar I Petrovic Njegos i njegovo doba,Cetinje 1951.str.37)kaze:”zasto Rusi Petra I nazivaju varalicom i nece da ga prime” je zbog pisma Sofronija Markovica Jugovica” u kome ovaj kaze sljedece: “U vrijeme dok je on bio u Crnoj Gori, ahimandrit Petar se zavadio s mitoropolitom Plamencem, a zatim digao mnoge crkvene stvari i presao u Austriju da bi bio proizveden za arhijereja PROTIV Plamenca, koji je posvecen od carigradskog partijarha kome Petar nije smio ici radi posvecenja, jer je mitropolit Plamenac jos bio ziv. Petar je presavsi u Austriju, molio cesara da dopusti da se tu zavladici, ali je cesar oklijevao, a i Plamenac i guvernadur pisali su cesaru, da ne dopusti da se arhimandrit Petar posveti za vladiku, jer je on obicna varalica. Usljed ovog ostao je Petrovic u Becu PUNE CETIRI GODINE i nije se smio vratiti u Crnu Goru. Zivio je od milostinje, koju su mu davali cesar i vicekancelar Kobencl. Jugovic ne zna da li je ucinio jos kakva 'tamna djela', ni ko ga je posavio za arhijereja, ali zna da to nije bio carigradski patrijarh, kao sto bi moralo biti po zakonu crnogorskom”.

Na str.226:Mitoropolit Vasilije, kao sto smo vidjeli, tvrdi da “hercezi Crnojevici vladahu do godine 1516. nakon cega su predali vlast mitropolitima. U knjizi Crna Gora i Crnogorci (separatu iz drugog i treceg toma drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije), medjutim pise da je Djurdje Crnojevic vladao od 1490. do 1496.godine, da je nakon njega kratko vrijeme (1496-1498) “figurirao kao upravljac zemlje” njegov brat Stefan...da je Djurdje 1499. godine (u vrijeme tursko mletacko rata) pokusao uz pomoc Venecije da se vrati u zemlju i na crnogorski prijesto, ali da taj njegov plan nije uspio i da mu je turski sultan “dodijelio spahiluk u Anadoliji”...
Na str.227:Ako su ovi podaci tacni, pretpostavka da je spahija iz Anadolije mogao na nekoga prenositi “nadleznosti” u zemlji koja robuje pod Turcima ne cini se logicnom, cak ni kad je u pitanju turska vlast. Da je Djurdje, pod uslovom da je u pomenuto vrijeme bio ziv, iz te pozicije mogao nesto slicno uraditi malo je vjerovatno i zbog toga sto je kako crnogorski istoricari tvrde, Crnom Gorom tada “upravljao, u sultanovo ime kao sandzak-beg Crnogorskog sandzakata, Djurdjev islamizirani brat Skender-beg Crnojevic”.Jos manje je vjerovatno da je Sknder-beg koji upravlja Crnom Gorom u sultanovo ime, mogao biti autor pomenute povelje, odnosno potonji herceg iz porodice Crnojevica koji ''prenosi vlast” na crnogorske mitropolite.
Nesto trece, cime bi se dovela u pitanje Ruvarceva opaska da bi prica o crnojevickoj povelji kojom se svjetovna vlast “prenosi” na mitropolite mogla biti umotvorina mitropolita Petra, koji je “znao i zivo opisati umeo”, crnogorska istoriografija ne nudi.
Na str. 227: Najzad, tu je i tumacenje nikih crnogorskih istoricara da Crna Gora nakon nestanka Ivanovih sinova Djurdja i Stefana, opstoji u obliku Principata ciji su glavni zakonodavno-politicki organi i nbosioci vlasti Opstecrnogorski zbor i njegovo izvrsno tijelo – Crnogorski glavarski zbor. Prema tom tumacenju, mitropoliti se kao nosioci politicke vlasti javljaju citav vijek poslije Crnojevica i ne na temelju neke njihove oporuke, vec u kontekstu price sa bitno drugacijim sadrzajem.

Na str.228:Momenat koji se odnosi na cinjenicu da pomenuta povelja Djurdja Crnojevica, AKO JU JE UOPSTE BILO, i ako u njoj o predmetnom pitanju pise bas sve onako kako to mitropolit Petar I u Kratkoj Istoriji Crne Gore navodi, nije nikakav dokaz da su mitropoliti u posmatranom periodu imali svetovnu vlast.Razlog za to je prilicno jednostava: nigdje se u citiranoj Djurdjevoj povelji ne pominje ni svjetovna vlast, ni pravo mitropolita da tu vlast vrse.
Na str.229: Treci momenat odnosi se na cinjenicu da nijedno od navedenih mitropolitskih “podsjecanja” na to ko je stvarni vrsilac svjetovne vlasti u Crnoj Gori – mitropoliti ili neko drugi – nije nastalo kao emanat dokaza da oni stvarno imaju tu poziciju i ulogu. Naprotiv, u pitanju su “dokazivanja” da njima, a ne nekome drugo, ta funkcija pripada.

Na str.230:Cinjenica da prema “opipljivim” podacima koje nudi crnogorska istoriografija, tj.podacima koji se temelje na nekom vjerodostojnom izvoru (dokumentu), JEDINI DOKAZ O TOME DA JE NEKO NEKOME U CRNOJ GORI OFICIJELNIM AKTOM(diplomom, poveljom, ukazom) 'DAO VLAST',JESTE ODLUKA CRNOGORSKOG ZBORA OD 20.avgusta 1770. godinekojom se guvernaduru Jovanu Radonjicu, KAO 'PRVOJ I VRHOVNOJ GLAVI OPSTESTVA CERNAGORSKAGO” POTCINJAVAJU SVI CRNOGORCI I SVI NJIHOVI GLAVARI, “KAKO IZ CINOV MIRSKIH TAKO IZ DUHOVNIH”(Diplomu s potpisom mitropolita Save, datu tim povodom guvernaduru Jovanu Radonjicu, objavio je Risto Dragicevic u cjelini, u “Zapisima” (XXIII/1940,str.76-78).
Na str.231:...Kako god bilo, izvjesno je da je i u pomenutom dokumentu, i u istoriografskim spisima nastalim povodom njega, sadrzano indirektno priznanje da je mitopolitska funkcija “pokrivala” samo crkvene poslove.
Na str.232:Dramatiku pisanja koju nude autori Istorije Crne Gore (Stanojevi i Vasic) ne prati argumentacija kojom bi makar i djelomicno potvrdili: 1) da u sukracivanjem prava mitropolita da se bave politickim pitanjima (“Scepan Mali je ostavio vladici Savi samo duhovne funkcije vlasti”) u bilo cemu uskracena prava Cetinjske mitropolije...u smislu umanjivanja njihovih svjetovnih ingerencija putem odvajanja politicke od duhovne vlasti, buduci da nema dokaza da su te dvije vlasti ikad prije toga bile spojene; 2) da je promjena, kojoj dvojica autora daju tako negativnu konotaciju, formalno-pravno gledano, bila ista drugo, i ista vise, do SPROVODJENJE U ZIVOT PRINCIPA NA KOME JE SAM MITROPOLIT PETAR I UPORNO INSISTIRAO, TRAZECI DA SE POPOVI(“CRNE KAPE”) U SVJETOVNE STVARI (“MIRSKA DJELA”) NE MIJESAJU;(Petar I Petrovic: “Poslanice”, Cetinje 1993. str.244).

Na str.236: Sama crnogorska istoriografija, kao prvi ozbljniji razgovor o organizaciji vlasti u Crnoj Gori, u kome je ucestvovao jedan mitropolit, i kojim je bilo predvidjeno ucesce mitropolita u politickoj vlasti, pominje onaj od 19.maja 1798.godine, povodm namjere da se ustanovi Praviteljstvo crnogorsko pod pokroviteljstvom ruskog cara, ciji bi (ko)predsjednici kao “nerazdvojni drugovi”, RAVNOPRAVNO BILI GUVERNADUR I MITROPOLIT. Na str.237: Nakon toga, opet prema kazivanju crnogorske istoriografije, ideja o mitropolitovom sudjelovanju u vlasti javlja se u Planu o drzavnim reformamam, iz 1805.godine, koji se koncipira pod rukovodstvom Stefana Andrejevica Sankovskog. No, NI U TOM “PLANU”, kao ni u onom iz 1798,godine, NIJE BILO PREDVIDJENO DA MITROPOLIT BUDE “VRHOVNI ZEMALJSKI VLADAR”, vec samo jedan od dvojice (ko)predsjednika narodne skupstine (drugi je trebalo da bude guvernaduR).

Na str.259 i 260:Tekstovi u kojima se jasno vidi da su MITROPOLITI ONA STRANA KOJA SE BORI DA SE “DOKOPA VLASTI”, odnosno da dovede u pitanje realnu premoc guvernadura na tom planu:...V.Djordjevic:”...da je mitropolit Petar I isao u Rusiju, ipak, radi toga “da pomocu nje DODJE do vlasti, koju je guvernadur VEC IMAO u rukama;.*
*..kako je “mladi arhimandrit Petar”, odmah nakon sto je saznao da je guvernadur Jovan Radonjic uputio “pocetkom avgusta 1775. godine opsirnu predstavku ruskom dvoru u ime naroda Crne Gore”, shvatio da je nastupio “sudbonosni trenutak za njega i kucu Petrovica”, jer se radilo “ o tome kojoj ce od ovih dveju vodecih kuca u Crnoj Gori ruski dvor priznati prvenstvo”, zbog cega je “preduzeio odvojenu akciju kod ruskog dvora I BEZ ZNANJA GUVERNADURA otputovao u Rusiju preko Beca sa jos nekoliko saradnika, vecinom Bokelja, koji su se kasnije pokazali veliki pustolovi”(istorija Crne Gore,str.400);
*...kako je mitropolit bio taj koji je stalno zaostravao konflikt sa guvernadurima “ i to bas u vrijeme kad je guvernadur imao prema njemu prividno najkorektnije drzanje...”(Dusan Lekic:Spoljna politika Petra I Petrovica Njegosa 1784-1830,Cetinje 1950,str.14.).
*...tekst u kome se kaze da je mitropolit Plamenac, plaseci se “da Radonjic ne uzme za sebe sva blagovoljenija austijskog dvora”, pokusao, na brzu ruku da za njim posalje svoju delegaciju, koju je snabdio “punomocstvom” da ona, a ne Radonjiceva delegacija predstavlja Crnu Goru, te da je ovlascena da Crnogorce “napravi carevim podanicima”.
Na str.261:...( U “Istoriji Crne Gore”,str.397) pise: “Arhimandrit Petar Petrovic je usao u politicki zivot Crne Gore mnogo ranije nego sto je postao vladika.Veoma pametan, ali jos mlad, nepoznat i NEPRIZNAT, on u pocetku NEMA NISTA ZA SOBOM, osim ugled svoje kuce, znatno poljuljan u jednom dijelu Crne Gore. PEAR I PETROVIC NIJE BIO NICIJI NASLJEDNIK i morao se sopstvenim snagama izboriti za svoj ugled i polozaj u Crnoj Gori.”
Ovakvi tekstvoi su dovoljni za dokaz da crnogorska istoriografija sama najbolje negira sopstvenu tezo u guvernadurstvu kao opozicionoj struji u Crnoj Gori. Jer
“da arhimandrit nije bio niciji nasljedni, vec se morao sopstvenim snagama izboriti za svoju gled i polozaj, direktno se priznaje da guvernaduri NIJESU TI KOJI POSEZU ZA NECIM STO IM NE PRIPADA, jerje institucija guvernadurstva od 1770.gdine i OFICIJELNO priznata kao najvisa u zemlji i nasljedna, VEC DA SU TO MITROPOLITI, koji se u dokazivanju svog prava na “prvenstvo nad guvernadurima u zemlji” ne mogu osloniti ni na koji drugi argument osim na “tezu mitropolita Vasilija da su crnogorske vladike nasljednici posljednjih Crnojevica”, sto arhimandrit Petar Petrovic “uporno dokazuje”.