Zivot i obicaji Crnogoraca

Iz knjige :Zivot i obicaji Crnogoraca -V.Medakovic


CRKVE I MANASTIRI

U manjem mjestu i u manje naroda ne moze biti vise crkvi, no sto ih ima u Crnoj Gori. Crkve su podizali Crnogorci iz poboznosti, cineci zaduzbinu hristjansku.Sve su crkve izvan sela i izvan kuca. One stoe na samo, a svaku okruzavaju grobovi.Groblja drugog u Crnoj Gori nema, do onih kod crkve. S ovog groblja mnoge su crkve urasle u zemlju.
Crkve su male i snizke, i one su namijenjene bile i bogomoljstvu i viteskoj nevolji. Cesto se dogadjalo, da su se Crnogorci i iz crkve branili i drzali e glavnim osvestanim gradom.Crnogorci su pribjegavali pod okrilje Bozie i sa cistom vjerom u Boga, opirali se nemilostivoj sili neprijatelja.
Sve su crkve iz djeljanog kamena izzidane i na cemer(svod) izvedene.Iznutra e crkva u svemu siromasna, ima ikonostas sa ikonama najprostije izradjeniema. Ikone su jajetom izpisane. Imaju po nekoliko crkovni knjiga.Okrute crkovne sve su jadne i nevoljne. Putiera za svetu tajnu nalazi se od svakojakog metala, ima ih od kositera, pa i od olova,Svijetnjaci i kandjela isto su tako siromasni.
U nekim crkvama, a osobito u manastirima, ima vrlo liepi i bogati okruta, od srme putiera, diskosa, zvjezdica i ozica, pa pozlaceni, ima i evandjelja u srmi okovani; ali su ovo sve velikodusni darovi ruskie careva.Russija e davala na sve crnogorske crkve sve potrebe crkovne, pa i novca na popravku crkvi.Ruski carevi nigda sde molbama jadni Crnogoraca oglusavali niesu, vec su vazda pomagali. Crnogorci kazu:"da nie Russie bilo, nigdje ne bi ostalo krsta od tri prsta".
Manastira ima osam u Crnoj Gori.Od ovih su tri u dobrome stanju:Cetinjski, Ostroski i Moracki.

SVESTENSTVO
Nigdje prostie nie svestenstvo, no sto e u Crnoj Bori. Crnogorski svetenik nema nikakvog znannja, niti kakvoga jaceg dusevnog razvitka. On se samo uci catiti i pisati;a malo ih e, koi razuiju pravilo crkovno; er i kod naibolje svoe volje nema zato zgode.
Ima svestenika u ednom selu po toliko, da ih ne moze dopasti red da sluze, a ima ihy iz edne kuce po 3 i 4 svestenika.Broi svestenika nie odredjen, koliko ih treba i koliko ih mora biti , vec se moze svaki zapopiti koi oce, a onu siromasnu nuriju diele na podednake djelove.
Zna se, koliko koi svestenik ima u selu kuca, pa one mu kuce daju bir, a on opet njima svrsue sve svestene duznosti. Svestenicki su prihodi dosta dobri, ali mali broi nurijasa, ne moze ih pomoci, Ima svestenika, koi nemaju u sojoj nuriji vise do 12 kuca a neki samo po osam.Na devedeset hil. dusa u Crnoj Gori i Brdima ima do 500 svestenika. Ima u Crnoj Gori i protopopa; ali ovi niti u prihodu, niti u vlasti imaju kakvo prednjacenje. Paroga i parohija nema u Crnoj Gori, tako nema ni kapelana, vec samo pop s nuriom.
Crnogorski svestenik niucem se ne razlikue od ostalog Crnogorca, on nosi odjelo kao i ostali Crnogorac, pase oruzje, brie bradu i podbrijava glavu.Kad podje da sluzi, ide pod oruzjem do crkve, pa kad udje u crkvu, skine ga, a kad odsluzi liturdjiju, opet ga zatakne za pas. Bilo ih e, koi su pod oruzjem ulazili i u oltar i izlazili, boeci se da ga krvnih ne ubije.
Crnogorskog svestenika ne moze coek ni po cemu poznati da e duhovno lice vec samo u crkvi kad sluzi.Sav e zivot crnogorskog svestenika kao i ostalog Crnogorca:on ore, kopa, trgue i ide na pazare, u cete i u svake boeve. U ostalom zovu Crnogorci svoe svestenike:bielo svestenstvo, razlikujuci ig od kaludjera.
Kaludjeri su nesto drugo. Ovi idu u sirokim mantiama, neki sa kamilavkom, a neki sa fesom. Oni nose dugu bradu i dugu kosu. Kaludjera postuju Crnogorci vise no svietskog svestenika. Crnogorac, kad srete kaludjera, skinuce kapicu i pristupice da ga celiva u ruku i reci ce: "Blagoslovi oce!"Cesto i kaludjeri idu u boj.

Crnogorac e srednijeg rasta(???), kostunjav, stasa i lijepa i vitka. Redje je vidjeti Crnogorca visokog rasta(????Pitam se koje li je to Crnogorce gledao).Crnogorac ima dosta razboritosti, ali hitrine i lukavstva jos vise. Hitrinom je prvi i da mu korece, da e razborit i hitar, odgovori ce:"To su tvoje lijepe rijeci, a ja sam osim krsta ka i ostalli brav i ne znam nista". Svaku rabotu lako shvaca i pameti dobro.
Crnogorac e sav kiceljiv:najmanja ga rabota razdrazi: ne trpi niciju psevku, niti rugu, niti prezivanje. On oce, da se samo njegovo broji, a malo mu se mari,da ga ko sto uci. Stariem, s koim se pregoniti ne moze, ili mu gleda na hajter,reci ce:"tvoja e volja i starija i ti znas bolje speci, no ja hodeci, ali ja drzim u mojoj pameti, da e tako i tako".Lukavstvom kao prosti coek, zauzima prvo mjesto. Crnogorac ponosi se sto e Crnogorac, nijeni seb mnogo i oce da e najbolji; a ostale narode drzi za mekusce, samo priznae Arbanase da su junaci. Crnogorac e lak, okretan i brz kao zvierac. Izgled mu je vise divlji.Bradu brie i glavu podbrijava, a svaki nose brkove; ali percin ostavlja da mu po vratu pada.U licu e mrke masti, oci svietle i bistre, pune zivosti i veselosti iz koi progovara samo lukavstvo.Za malu zadjevicu ili uvriedu svoeg postenja oce da izaziva na megdan i da se sijece.Koliki je junak na megdanu, u toliko e plasiv od stroge vlasti(!?)Stroga vlast moze ga uciniti pravim robom.
Crnogorac e umjeren i u zlu i u picu. Rijetko e vidjeti Crnogorca, da se opije i da se zavali, pa da ne zna sta cini. Vise pije rakie no vina.
Crnogorcu se milo ozeniti i jedva ceka da udje u red ljudi, a jos mu e milie kad mu zena rodi musko cedo. Odma docim se porodila zena, druge zene paze, dali e musko, ili zensko, ako e musko, odma iztrci s puskom pred kucu, pa mece iz puske
Crnogorac kad ima dosta brace ne boji se ni od koga, niti se plasi kakve napasti; jer ako i pogine zna da ga ima ko osvetiti;Zena mu mora biti u svemu p;okorna i poslusna.I studen i vrucinu i glad i zedj,moze Crnogorac junacki snositi. Misica mu je jaka, a meso cvrsto.I kad ostara, moze dobro na noge oditi, a cvrstina mesa drzi se.

U predgovoru ove knjige stoji:
......"Za sve ovo vrijeme moeg boravljenja u Crnoj Gori, moram istinu kazati, da sam u pravoj bratskoj ljubavi sa svakijem proveo. I sa knjazom Danilom zivio sam ja u ljubavi i slogi i one je sam priznavao moju dusevnu predanost narodu crnogorskom, pa kad smo se pregonili za slobodu crnogorsku, rekao bi mi: *JA ZNAM DA TI OCES DOBRA CRNOGORCIMA I DA MNOGO CIJENIS NJIHOVU SLOBODU; ALI SE NE MOZE TAKO; MI MORAMO PRIZNATI TURKE, DA DOBIJEMO VISE NOVACA."......