Zanimljivosti o Crnoj Gori i Crnogorcima

Sto manje obradive zemlje Crnogorac ima, to je vise cijeni. Zemlja za oranje se naziva bastina. Sije se ozima i proljecnja psenica, raz, jecam, ovas, pasulj i nesto malo boba. Krompir i bijelo zelje se agje puno, posebno u Katunskoj nahiji, gdje su ove kulture najzastupljenije u ishrani. U bastama se marljivo gaje sve vrste luka i cesnjak. Groznje uspijeva svuda izuzev u Katunskoj nahiji, posebno uspjesno u Crmnici,.Na suncanim mjestima uispijevaju jabuke, kruske, slji9ve, dunje, orasi, smokve i ponegdje murve. Duvan se najvise gaji u Ljesanskoj nahiji i takvog je kvaliteta da pusacu, ukoliko nije Crnogorac, poispadaju brci. :154:

Crna Gora u najmanju ruku ispunjava oba glavna uslova neophodna za vodjenje rata na vlastitoj teritoriji, dakle, drugim rijecima – za odbrambeni rat. Nepristupacne planine, razudjene hiljadama klanaca, sa neogranicenim brojem zaklona, s nepoznatim stazama dakle, teren kakav Crnogorac samo moze pozeljeti. Narod je otporan, ratoboran i rat ne smatra nesrecom, vec zabavom.

I oni onemocali idu u bitku da bi se u njoj istakli, stari mladi takvice se u vjestini – dakle, to je narod da boljega crnogorski teren ne moze imati. Cijela Crna Gora je tvrdjava i svaki Crnogorac iz ove tvrdjave je heroj. Jeftino je voditi rat u Crnoj Gori. Svaki vojnik se sam izdrzava. Podje li u rat, stavi u torbu za municiju komad hljeba i to mu je za prvo vrijeme sasvim dovoljno. Ako bitka potraje nekoliko dana, zene ratnika nose im hranu i municiju u tabor i ostaju u blizini da bi im pomagale kad pocne bitka – neke djelom, a neke hrabreci ih rijecima.
Crnogorac nerado umire u kuci uz ognjistem njegova je zelja da padne u borbi sa neprijateljem: da se njegova porodica ponosi njime i kad neko o njemu zapodjene rijec da mu mora odati priznanje:”Bio je dobar junak!” A ako se jos vise proslavi, o njemu ce slijepi guslar srociti lijepu pjesmu koja ce se pjevati i prenositi od usta do usta i tako ce postati slavan i nezaboravljen sve dotle dok crnogorske stijene budu dodirivale nebo.

* ...Putevi su u cjelini toliko losi da ni to ime ne zasluzuju. To sto ovdje Crnogorci zovu putevima su samo planinske staze po kojima se mora prije skakati, nego hodati....Ni jednim od ovih puteva ne mogu ici vozila. Kola su u uopste u Crnoj Gori nepoznata stvar.
*Roba i ljudi prevoze se na konjima, mazgama i magarcima;ali se , ipak, najvise bremena nanose zene.
*Godine 1812. ponudio je francuski general Marmon Crnogorcima da im, o svom trosku izgradi solidan put iz Kotora do Niksica. Ovaj put je trebao voditi kroz najstrmije i najstjenovitije predjele Crne Gore, a trosak za njegovu realizaciju iznosio bi 350.000 franaka. Crnogorci su ovu Marmonovu ponudu odbili, jer bi im ovaj put vise stetio, nego donio koristi. :???:

Crnogorac za svo blago svijeta ne dozvoljava se nazvati drugacije nego Crnogorcem – samo sebe priznaje za heroja. Svi ostali narodi su manje-vise postali nalik zenama, pobabili, kukavice.
Puska mu je postala nerazdvojna pratilja u zivotu.Puska je Crnogorcu skoro milija od zene.
Ne zna sta je udobnost i jos manje za njom zudi. Spava na kamenu ili na goloj zemlji tako spokojno i slatko, kao da pociva na najmeksim dusecima. Ne brinu ga mnogo ni vrucine, ni mrazevi, ni glad , ni zedj. I u najdubljoj starosti je okretan i krepak.Brz je, kako u pokretima, tako i na rijeci.Njegovo drzanje je ponosno i elegantno. Sa naukama nije daleko dogurao, tim se jos vise istice prirodnom bistrinom. Salu na svoj racun ne trpi, a umije se nasmijati drugome.
Licna cast mu je najveca svetinja.. Zakune li se bogom i slavom, ne morate se bas na njegovu rijec osloniti; ali ako kaze:” tako mi postenja”, tek na toj rijeci mozete sazidati grad.

Svojeglav je, o svakoj stvari ima svoj zdrav nazor, ali ga nece bez okolisanja izraziti.
Ko nekom protivrjeci, nikad nece izbjeci da tome napravi uvod:”Da, takoje, pravo zboris, razborito i sve znas, a ja sam lisen toga casnoga krsta, ka' svaki brav, i nista ne znam, ali, ipak mislim...”
Ukoliko neko stariji i iskusniji ne govori po njegovoj volji odgovorice:”Ti si stariji i pametniji, i znas vise, ali ja po svome razumu smatram da...”

Crnogorac je dijete slobode. Cijeli narod mu je jedna porodica, njemu ne stoji tako visoko cak ni sam knjaz, da se ne bi usudio reci mu istinu u oci.Crnogorci vole svoje planine i svoju slobodu, ali za nesputanu slobodu nemaju smisla. Naprotiv, strogi vladar ih moze oko prsta vrtjeti.

Za ishranu Crnogorcu sluzi najvise suvi hljeb. Sasvim mu je svejedno sto jede, glavno da je sit.Ustaje vrlo rano i pocinje da radi. Tek po obavljenom poslu jede dorucak, najcesce hljeb i si, ili hljeb i luk. Za rucak ima nesto ljepse, obicno kacamak ili sir, nekada i meso.Kasu ukuvava sa mlijekom, a hljeb jede sa sirom, ili drobi u mlijeko.Ko nema da jede tri puta dnevno, jede dva puta.Ko nema za dva obroka, jede jednom.
Zeludac Crnogorca izdrzi sto ni jedan drugi. Crnogorac cesto, kad kolje stoku, odvoji komad loja od bubrega i jede ga sa hljebom onako sirovog.

Crnogorac smatra bavljenje zanatom kao posao – da se ne kaze necastan – barem prost, a on, rodjeni vojnik i junak ga izbjegava koliko moze.
Uzgoj stoke, zemljoradnju i trgovinu ne izbjegava.

Tamo gdje se pokupe Crnogorci, uvijek je puno veselja, pjesme i igre.Nakon jela, za dobro varenje svira se, pjeva i igra oro, ili se iz zabave puca iz pusaka. Za igru se okupe po parovima u kolo. Plesni par se drzi uzajamno za pas – ona njega lijevom, a on nju desnom rukom; drugom se opiru na bok. U sredinu ulaze dva plesna para, a iz kola im dva druga para pjevaju.
Za igru nema prepisanih pravila – svak igra po osjecaju, na osnovu toga kako mu melodija “u noge ulazi”.
Crnogorac se sav izmijeni kad igra;oko mu tinja, svaka zila mu igra, cas pljesne rukama, cas usklikne, ili cak povuce pistolj iza pasa i puca.Crnogorac igra uz pjevanje junackih pjesama, zato se u ovoj igri tako raspali.
I sa Crnogorkom se desava promjena: lice, stalno drzi stidljivo povijeno ka zemlji, ali obliveno rumenilom;u svakom pokretu je elegancija, nema neokretnosti, nema divlje neumjerenosti, noge joj jedva dodiruju zemlju,kao lopta.Kad zavrse sa igrom, parovi se ljube. Djevojka momka ljubi u ruku, a on nju u celo.
Sa svakom zabavom je spojeno pjevanje junackih pjesama uz pratnju gusala. Svaki muskarac se u oboje dobro razumije.U svakoj crnogorskoj kuci cuvaju se gusle.

Crnogorci se jako boje strasnih posljedica krive zakletve, kao i prokletstva od drugoga.
Vjerovanje u vukodlake i vampire je ostavilo traga i na narode na koje je citave vjekove djelovalo obrazovanje, pa se ne treba cuditi, ako vjeruje Crnogorac, koji se tek posljednjih desetljeca poceo obrazovati.Vukodlak postaje mrtvi muskarac, kojeg 40 dana nakon smrti posjedne djavo i da mu novi zivot.Preko dana lezi u grobu, a nocu izlazi i davi ljude da bi im popio krv.
Za neke se jos dok su zivi zna da ce poslije smrti postati vukodlaci. To su oni, koji nikom nijesu nista dobro ucinili, koji su iskoriscavali druge, prisvajali tudje i oni koji nijesu postovali bozji zakon.
Neki vukodlaci, koje su iskopali, su navodno, bili nabubreni (to je znak da su bili puni zlih duhova) i crveni “ka' vampir” i nijesu lezali, nego su sjedeli.
Mlade, lijepe udovice, navodno pokojnici kao vukodlaci nocu posjecuju i sa njima spavaju.

Crnogorski dezodorant
“Vjestice” su takodje strasne kao i vukodlaci. One su u stanju da covjeku pojedu srce. Najveci apetit imaju na malu djecu, a potom na muskarce.Imaju poseban carobni stapic kojim samo dotaknu lijevu bradavicu na prsima izabrane zrtve i tada se grudi same otvore i vjestica moze neprimjeceno izvaditi srce, a otvo na grudima odmah ponovo zaraste i nista se ne poznaje.Ne umire na licu mjesta svaki kome je srce pojedeno, vec se to desava na osnovu toga, sta je vjestica rekla dok je jela njegovo srce.Tada je grugo predvidjela koliko ce jos dugo zivjeti i kojom ce smrcu skoncati.
DOBRO JE NATRLJATI SE PO PRSIMA I ISPOD PAZUHA CESNJAKOM, jer od njegovog smrada vjestice bjeze, PA JE ZATO PROVJERENO SREDSTVO PROTIV NJIH.
Mlade, lijepe djevojke i zene ne mogu biti vjestice – vec samo ruzne i grdne babe.Na koju babu padne sumnja, kuku njoj.
Jos ima i vjerovanje o Muhamedu koji je opasan anatemnik koji mnogim putnicima nocu natjeruje strah da im se od njega kosa jezi.On govori cas visokim, cas najdubljim basom, ljudskim glasom. I uz to gadja putnike teskim kamenjem.Nije dobro prema njemu biti ni u svemu hrabar, ali ni bojazljiv. Muhamed trazi, kada moze -zato sto je zao – da udje u nekog i da mu pravi stetu.
Ne jednom se desilo da od ranije razumnog covjeka postane pravi paranoik.

Turci su na bojistu mrtvim Crnogorcima odsijecali glave, pa su ovi poceli to isto njima ciniti. Iz ovog se izrodio obicaj da se zasluge sticu po broju odsjecenih turskih glava, koje se donose glavaru.
Zato sto nosenje cijelih glava nije bilo bas najlakse, vremenom se pristupilo prakticnijem nacinu – kidanju nosa, kao najljepseg reprezenta glave.

Pobratimstvo
Idealno prijateljstvo dvije osobe istog pola u Crnoj Gori predstavlja cestu pojavu. Dva muskarca se sretnu, donekle se upoznaju, pa jedan osjeti prijateljsku naklonost.
Tada bez odlaganja, iznese prijedlog da mu, uz boga i sv. Jovana, bude brat. Drugi prihvata prijateljski prijedlog, pa obojica zajedno idu kod popa da nad njima izvrsi uobicajeni obred i blagoslovi njihovu vezu.Po pricescu ljube krst, jevandjelje i ikone, a potom se i oni izljube tri puta.Pobratimi se vole kao rodjena braca, pa mozda cak i vise. Jedan stoji iza drugoga, jean drugom pomaze u bijedi i nesreci, a posebno u boju. Svako ce za pobratima poci i u najvecu nesrecu, cak i smrt.
Druga vrsta pobratimstva je iz nuzde. Kad Crnogorca pritisne nevolja, pa ne zna sto da cini, zamoli nekog od koga se nada pomoci.Poljube se, pobratim pomogne u onom sto moze i od tada se uzajamno pomazu.
Crnogorac kod Turcina postuje junastvo i kad u svom protivniku prepozna dobroga junaka, rado s njim stupa u odnos pobratimstva.
Tako su se u Dubrovniku nakon pregovora o miru između Crne Gore i Turske, pregovarači Petar II Petrović i Ali-paša Rizvanbegović pobratimili . :wall:

Kad Crnogorac hoce nekome da iskaze postovanje nazvace ga: divan, pristao, dobar covjek, najbolji junak, soko od sokola, vuk u svemu, najbolja puska iz cijelog pelemena, blago majci koja ga rodi i td.

Licni ponos Crnogorcu ne dozvoljava da trpi psovanje, posebno ono koje se tice vjere, oca i majke.Bez
odugovlacenja zove provokatora na megdan.
Crnogorske psovke koje su u mnogome originalne: potonje celjade, zenetino, skitnjo, prosjace, glibove, glibo od glibova, prokletinjo, izdajnice, prokletnice; ne bojim se takve bruke, da je takvih bila bi puna torina (ka bravi su); vidjeces ti mene, glibove prepredeni; stuci cu ti sto noga, stotinu bi promijenio vjera, prokletnice, bacio si obraz pod noge; greota te puskom ubit, ka' ljudi sto se biju; najbolje te sjekirom utuc', ka' sto se pascad biju, ti sramotni skote; pasji sine; uzecu te na dusu ka nista; samo da ne zivis, boga da ne ljutis, neka je hvaljeno ime njegovo; dje je srece da ne zivis, braci i prijateljima sramotu ne cinis; izmirio bi se s trista djavola; dabogda te nesreca pratila; tu nema ni cojka ni junaka, itd. :respect: