Kao da nije dovoljno laganja, a i budala moze vidjeti da se "tu nesto ne slaze"

Evo sta su pisali u podgorickoj Pobjedi negdje 24.ili 25. februara 2005.

Prica je o guvernaduru Joku koji se zeli proglasiti vladarem 1816/17. "gladne godine, a Joko -bog da mu prasta grijehe" umro 1803.god.!!!!!!

Kao da nije bilo dovoljno lupanja gluposti oko ovijeh guvernadura , junaka....nego treba jos laganja
Prica je zaista interesantna, jos samo da je i istinita!



Guvernadur Joko i Sveti Petar
Guvernadur njeguški Joko Radonjić bio je prvi čovjek, zaludu, uz Svetoga Petra, ali je vazda na prijevaru živio s vladikom; čojek junak, jaka bratstva, imutan i pametan, ema lukav kao zmija, bog mu grijehe oprostio. On je dan i noć nastojao kako će prvo gospodstvo u Crnu Goru imati, i javno narodu govorio: „Šta će vam crkovni čovjek, nego trebalo bi da mirski vlada i upravlja, kao svud po zemlji i po svijetu”, no mu je to pomagalo kao đavolu krst. Gladne godine (1816/17) prosu silne novce, ali svoje, ili ga neko podmitio jadi ga znali, na gladne i prazne narodne glavare i tajno podmiti da se svi okupe na urečeni dan na Cetinje i da njega proglase za gospodara Crne Gore, a ako na to ne pristane vladika, da ga ončas ubiju. Gladan narod, odzu bi turskoga, kad mu gladna muka u utrobi stane uzvijati, pripoznao, a naš nesretni divlji narod za cekinima prelakom, te se slakomi i svi kao stoka na zabilježeni dan okupiše se na Cetinje. Čuju za ovu pakosnu namjeru guvernadurovu Stijepo, Savo i Tomo, braća vladičina, te kradomice, noću, ka tri orla dođu na Cetinje i jave Svetom Petru sve što je i kako je, a on na mjesto da se prepane, počne se podsmijavati, govoreći im:
- Mučite jadni ljudi, tko će mene ubiti. Ja se uzdam u jakoga Boga i u presvetu mater božju, koju služim, da mi neće taj guvernadur ništa nauditi, nego sebe, ako Bog da, pred svijetom grdno postiđeti.
Reče mu Savo, brat:
- Ne vladiko, ako boga znaš, ne izlazi šjutra pred narodom jer je sve uskipjelo, i ubit će te, ma ti božju vjeru! A ako oćeš da baš pogineš, mi smo se tri brata dogovorili da te jedan od nas ubije, ele nećemo da nasladi srce naš krvnik, pa nama kako Bog da, dako dođe vrijeme da te guvernadur glavom plati, ako ne budemo ženetine.
Šjutra tek svane, evo ti na konju guvernadura Joka pred jednu stotinu Katunjana i odpočinuše na jednu dolinicu ispod Manastira, a evo ti malo stavši i Riječke Nahije jedno 50, a pred njima serdar Luka Nikolin Đurašković, a malo potlje i Crmničke Nahije. No ove dvije nahije poslednje ne znadu oko čega se narod kupi, no misle da je obični narodni skup na Cetinju. Kad se sve ove nahije okupe na jedno mejsto, počne guvernadur iz dubinske dubine nekakve mudrosti vaditi: da je bolje da izaberu jednog mirskoga čovjeka zemlji gospodara, zašto nije sreće onome narodu kojim crna kapa upravlja i zapovijeda. Na ovo odgovori mu serdar Đurašković:
- To je dobro i lijepo, no kako ćemo mi tu stvar uglaviti bez odgovora našega pastira vladike, nego dozovimo ga, pa da čujemo što će nam on za ovo reći.


Priredio Cedo Bacevic


Eh, priredjivacu, priredjivacu, valja po nekad i svojom glavom razmisliti.