Da li guvernadurstvo u Crnoj Gori jos uvijek postoji? Ni jedan dokument o ukidanju ne postoji !

Junastva koja smrde.... /kako to napisa Tolstoj
Junastva koja smrde....
..."Takođe se samo na jednom mjestu u aktuelnoj crnogorskoj istoriografiji može sresti opis kako je tekao završni čin guvernadurove drame i uopšte porodične drame guvernadura Radonjića. Taj opis daje Risto Dragićević, pozivajući se na P. Rovinskog i L. Tomanovića. Prema njemu, akcija na sprovođenju odluke Senata tekla je ovako: „Izvršenje presude bilo je povjereno senatoru Stevanu Perkovu Vukotiću, koji je pozvao snažnoga i hrabroga Peja Matovića (Voinovića) sa još nekoliko tako odvažnih Čevljana. Napad je izvršen noću i Radonjićeva kuća je najprije potpaljena, pa je Pejo uspio da uhvati bivšega guvernadura Vuka, a pored toga ubijeno je još 5-6 lica na Lovčenu, gdje su im bili katuni. Svi ostali su se predali i pošli su u Kotor, dok im je imanje razgrabljeno, a bivši guvernadur doveden je na Cetinje i zatvoren u jednoj manastirskoj pećini, koja će se otada zvati guvernaturovica. “Risto J. Dragićević: Njegoševo ukidanje guvernadurstva, str. 15
Osim što govori o tome kakvim se „uvjerljivim argumentima“ mitropolitska struja služila u ostvarivanju svoje „istorijske pobjede“ nad guvernadurstvom, ovaj opis ....


Iz knjige "Guvernadursko-mitropolitska kontroverza u crnogorskoj istoriografiji" Dr Radovana Radonjica

..."-što je paša skadarski “počeo tražiti Jovana Stanišića (Radonjica) i serdara Ivana Petrovića, i davao je veliku nagradu onome ko mu ih dovede mrtve ili žive”, zbog toga što su njih dvojica “uložili sav trud” da mu se ne preda Katunska nahija, kao što su to druge uradile;(tri od četiri crnogorske nahije, koje su se odmetnule od vlastite zemlje i priklonile paši skadarskome,)....

...s obzirom na to da razjedinjenost koja je nastala među nahijama (“Crmnička, Riječka i Lješanska nahija, separatno svaka za sebe, odluče da se pokore Bušatliji, pošalju taoce i plate harač”), nije bila samo rezultat pašinog pritiska, već i činjenice da su “narodni prvaci iz pomenute tri hanije teško podnosili to što im je guvernadur Radonjić, objektivno, bio nadređen”;

..“prema mletačkim izvorima” nakon pašinog izlaska na Cetinje, Crnogorci su “odmah došli k njemu da se pokore i daju taoce : )
- osim 300 boraca s Radonjićem na čelu koji su bili nedokučivi”, što je bio “razlog da Mahmud obeća veliku nagradu onome ko mu dovede u logor guvernadura i serdara Ivana Petrovića, ili donese njihove glave”;

...spremnošću jednog broja crnogorskih plemena da se priklone veziru skadarskome (Katunjani i Ceklinjani izrazili su čvrstu riješenost da se brane, dok su Pješivci, Lješnjani i Crmničani pokazivali spremnost da se pod izvjesnim uslovima pokore, a “u toku neposrednih priprema za odbranu Crne Gore, otputovalo je sedam crmničkih kneževa u Skadar i izrazili pokornost veziru”) , i nespremnošću “jednog dijela Cnogoraca da prihvate odlučnu borbu”...

http://vladikasava.wordpress.com/2008/12/03/tri-pisma-vladike-save-koja-je-objavio-1897-ruski-istoricar-aleksandar-aleksandrov/#respond

21. septemnbar 1777. god. za MALU GOSPOJINU (Rodjenje Presvete Bogorodice)

Radonjici su inace radili na obnovi, prosirenju i izradi ikonostasa crkve Velike Gospodje na Njegusima tako da su izuzetno cijenili i ovu Slavu / Rodjenje Presvete Bogorodice- Mala Gospojina).

Na taj dan vladika Sava je ucinio guvernaduru Radonjicu i slijedece, kako to vjera nalaže i kako je u te dane običaj:

EVO JOS

... Из истог извора којег не могу именовати сазнадох да су Ђуро Мазарак из Горовица, Иво Ников Пићан из Кримовица и Андрија Вуков Лазаревић из Главатичића са неким другим сељанима, које ми није именовао, пошли код Владике црногорскога да измоле његову помоћ и постигну његову подршку, али не бих могао прецизирати коју, обећавајући му да би били спремни прећи под његову власт кад би он био спреман пристати на њихова тражења, а Владика мјесто да је прихватио њихова тражења, савјетовао их је да буду мирни и да се покоравају законима и обавијестио их да он живи у добрим односима са Аустријом и да не би никад ништа подузео што би јој било штетно. (Нарочито да се не предомисле Аустријанци па да му траже натраг два пута по 17.ооо фјорина у сребру које му дадоше за куповину манастира Маине и Станјевић. Морао би да врати и билијар). Да је у исту сврху пошао у Црну Гору и Перо Симов Бубања са сељанима, али да не би могао казати да ли је говорио са Владиком или са другима онога мјеста..."

Ако је до краја вјеровати Касандрићу, односно његовој "повјерљивој особи", држање Владичино према грбаљским изасланицима остаје доста загонетно. Вјероватно да је порука из Београда, коју му је пренио Матија Бан, изазвала оштар заокрет у његовим политичким плановима.

U istoriji stoji zabilježena i ova "novotarija" onoga vrijemena Vasilijeva:


"1781. U svojoj rezidenciji u Stanjevićima umro je crnogorski mitropolit Sava Petrović, suvladar Vasilija Petrovića Njegoša."

Nije Vasilije izmislio samo "suvladarstvo" u duhovnom smislu (su-mitropolitstvo...), već je izmislio i su-guvernadurstvo , Jer, dok je nasljedno pravo guvernadurstva bilo u kući RAdonjića (a poslije smrti guvernadura Stanislava Radonjića u Petrogradu moralo je pre
ći na njegovog sina Vukajla, a poslije Jovana, pa Vukolaja), Vasilije je brže-bolje "proglasio" nekog Vukotića za "gubernatora" koji će činjet ono što Vasiliju odgovara.

Su-mitropolitstvo i su-guvernadurstvo (su-vladarstvo izmisljotina "onoga vrijemena" koja je isključivo služila "preotimanju" vlasti. Ej, čemu se sve nijesu dosjetili ti Petrovići. Sve bi ovo bilo "simpatično" da nije na kraju to preraslo u zločin i krvoproliće, jer im više ni "su-vladarstvo" nije odgovaralo. Valjalo im je jedino samovlašće!

Da izreknu ovako nešto Turci i Mahmut Bušatlija pa da čovijek zdravog razuma shvati, ali izriječe Gligor Stanojević u "Razvitak crnogorskog plemskog društva" i ja se nasmijah kao nikada do sada i to od nevjerice!


..."Opštecrnogorski glavar koji je bio formalni upravljač Crne Gore u XVIII vijeku, zvao se guvernadur. Zadržavanje guvernardurske funkcije u uslovima pojačane borbe protiv Turaka, usporilo je proces stvaranja državne vlasti u Crnoj Gori zato što su i guvernadur i vladika bili zainteresovani za organizovanje uprave u zemlji. Djelovanje guvernadura Jovan Radonjića bilo je naročito negativno za Crnu Goru.
Ne znam da li bi bilo korisno za Crnu Goru da je otiša u inostranstvo i gledao sa strane kako mu narod propada sa sve Crnom Gorom pod Turke? Bože Svemogući, dovedi u pamet istoriopisce i istorioprepravljače pa neka shvate što pišu! Možda je trebao da sjedi skrštenih ruku kako ne bi bio negativan!

Da izrekoše Turci bilo bi logično da je guvernadur Jovan Radonjić bio naročito štetan po njih, ali....

Znaju li ovi u televiziju CG išta od istorije, ili samo tako lupetaju što stignu?
Radio televizija Crne Gore jos 1818. godine "proćerala" guvernadura Vuka Radonjića sa porodicom iz Crne Gore

1818. Odlukom Glavarskog skupa prestalo je guvernadurstvo u Crnoj Gori zbog sumnje da je guvernadur Vuko Radonjić kovao zavjeru protiv Petra Prvog Petrovića. Definitivno ukidanje ove institucije u Crnoj Gori bilo je na Opštem zboru kada je odlučeno "da se guvernadurstvo isključi iz službe narodske", a dvije godine kasnije guvernadur Vuko Radonjić sa porodicom protjeran je iz Crne Gore. Guvernadurstvo je obnovljeno 20. avgusta 1820. Trajalo je do dolaska Petra Drugog Petrovića za crnogorskog mitropolita 1830. godine.

Tamo u televiziju sve "neki naučnici" izgleda








http://www.rtcg.me/mozaik/magazin/vremeplov/10172-na-danasnji-dan-10-oktobar.html

Dr. Jožef Bajza

CRNOGORSKO PITANJE

OBJAVLJENO U BUDIMPESTI, 1928. GODINE
Priredili: Dr Branislav Kovacevic i Marijan Milic

Preveli sa italijanskog: Vera Tomanovic i Marija Teresa Albano


..."Nijesu se sve vladike razumjele u vojna pitanja i vještinu ratovanja. Stoga je 1718. uvedena
titula "guvernadur" po venecijanskom modelu. Kada je titula guvernadura postala nasljedna u porodici
Radonjic, ta ista porodica je obavljala i dobar dio civilne uprave. Nakon smrti Petra I, guvernadur
Vuko Radonjic je imao aspiracije prema prijestolu. Petar II je uklonio Vuka 1833. godine, ukinuo namjesništvo i protjerao protivnicku porodicu. Pošto je tako osigurao prijesto, Petar II se zavladicio u Rusiji. Ratovao je bez predaha sa Turcima; ali s malo uspjeha. Pokušavao je da uspostavi dobre veze i sa Austrijom..."


Ovo je baš NOVITET! Guvernadur Vuko Radonjić je imao aspiracije prema prijestolu" ! KOJEM PRIJESTOLU???? Pa je Petar II uklonio Vuka 1833.??? Nije tada, no se TEK TADA ZAVLADIČIO !!! Jer, 1830. kada pišu da je "vladika Rade" "ukinuo" guvernadurstvo, NIJE BIO NIŠTA VIŠE NO KALUĐER. Može li jedan kaluđer da ukine guvernadurstvo?
I na kraju, pošto je protjerao PROTIVNIČKU porodicu Radonjić (piše u tekstu) "osigurao je prijesto".KOJI PRIJESTO? I ponovo pitam KOJI PRIJESTO?
Do sada su pisali da je guvernadur "Vuko uhvaćen za pismo"- đe je pisao da hoće dobre veze sa Austrijom! A ođe u tekstu stoji kako je vladika pokušava da uspostavi dobre veze sa Austrijom! Te veze su bile trgovinske veze koje treba da posluže za prodaju manastira Maine i Stanjeviće. Ee, Crna Goro, bruko-ko je tebi za ponos.

http://www.montenegro-canada.com/articles/article/1998396/33361.htm

Ko je odje Srbin ne znam, ali guvernadur CRNOGORSKI Joko Radonjic nije se tako potpisa
Naidjoh na "ovo" pisanje i TVRDNJU:

CRNOGORSKI DRZAVNICI, POLITICARI, ISTORICARI, OFICIRI, PROSVETARI, SVESTENICI... O SVOJOJ PRIPADNOSTI SRPSTVU....


Crnogorski i BRDSKI glavari cestitaju ruskom caru Pavlu stupanje na ruski prijesto:

(1796 g.je stupio na prijesto, dakle famozni cudotvorac Vuk je imao samo 9 godina!)

"...Crnogorska i BRDSKA nasa sloveno-SRPSKA zajednica, stari i mladi, padamo pred stopama Vaseg Carskog Velicanstva i iskreno Vam svi mi cestitamo, Gospodaru, stupanje na praroditeljski i roditeljski prijesto..."

Dokumenat je napisan na Cetinju 13.decembra 1796.godine; potpisali su ga (svakako cirilicom, a ne kako bi danasnji izrodi sa Cetinja, svi odreda, latinicom) :

-guvernadur BRDSKI, knez Petar Carnojevic Davidovic
-guvernadur CRNOGORSKI Joko Radonjic
-vojvoda Vujadin Vukovic iz Cuca
-vojvoda Simeon Djuraskovic iz Ceklina
-vojvoda Ivan Plamenac iz Crmnice
-serdar Rade Markicevic iz Spica
-serdar Staroga Vlaha Adrijan Rajkovic
-serdar Lazar Mandic iz Komana
-Tomo Sutovic iz Bratonozica
-serdar Andrija Vukasovic iz Grahova
-serdar Gavrilo Gvozdenovic iz Posavlja
-serdar Mina Boskovic iz Katunske nahije
-serdar Nikolaj Lazarevic iz Klimenata
-serdar Stanko Zlotovic iz Hota.

(Arhiv spoljnih poslova Rusije, Fond: Odnosi Rusije s Crnom Gorom, d.29, list 17-1.

.........................https://www.facebook.com/topic.php?ui...47&topic=13319

Nista goreg nema od citanja - a nerazumijevanja onoga sto procitas, pa poslije to sto NIJESI razumio tumaciti ili ponavljati i siriti kao opste nerazumijevanje. Naime, u Cafe del montenegro stoji slijedeca informacija u rubrici "Dogodilo se na danasnji dan":





1832. U Kotoru je u izgnanstvu umro Vukolaj Vuko Radonjić, posljednji crnogorski guvernadur. Poslije smrti oca Joka 1802. prihvatio se guvernadurstva. Čim je umro mitropolit Petar I, guvernadur Vuko Radonjić je istupio sa tezom, da je mitropolitov testament, po kome je za nasljednika odredio Rada Tomova, bio falsifikovan od strane Sime Milutinovića - Sarajlije. Okupio je stotinak ljudi i sa njima agitovao po crnogorskim plemenima protiv Petra II. U tome je imao i pomoć sa strane i zbog tajnih veza sa Austrijom, krajem 1830. lišen je te funkcije i osuđen od glavara na smrt. Na intervenciju vladike Petra II, ta kazna je preinačena u progonstvo, on je zajedno sa bratom i porodicom protjeran, njihove kuće na Njegušima zapaljene, a guvernadurstvo ukinuto. Isto je važilo i za njegovu širu porodicu, te su aprila 1831. godine ispraćeni u Kotor, na austrijsku teritoriju, i nikada se više nijesu vratili.(Moderator: Zvoncica)



STO JE OVDJE PROBLEM I KAKVO JE NERAZUMIJEVANJE PROCITANOG U PITANJU?

Osim toga sto nije tacno da postoji BILO KAKAV DOKAZ (PISANI DOKUMENT) o osudi guvernadura od strane "glavara" (kojima je inace sam guvernadur NADRIJEDJENI), isto tako Petar II godine 1830.kao ni uostalom 1831., kao ni 1832. godine NIJE BIO VLADIKA, vec tek zakaludjereni Rade Tomov ( za sta postoji dokaz u samoj prepisci izmedju kaludjera Radivoja i Jeremije Gagica (ta prepiska se inace uzima kao vrhunski dokaz oko "raznih" konstrukcija vezanih za opravdavanje najsurovijeg zlocina u Crnoj Gori prema porodici guvernadura Radonjica), tako da nije IMAO BILO KAKVA OVLASCENJA da bi ON PREINACIO bilo kakvu "odluku".
Slijedece: Guvernadur Vukolaj Radonjic nije zajedno sa svojom porodicom protjeran, no je bacen u tamnicu Cetinjskog manastira gdje je tamnovao od januara do 20. maja (PET MJESECI), te kada je vec bio na samrti od poslijedica takvog surovog tamnovanja (sve u zimskom vrijemenu) je "pusten" u Kotor da se pridruzi PREOSTALIM (preteklim) ZIVIM clanovima svoje porodice u Kotor. Umro je poslije deset dana u Kotoru.
April 1831. godine je NAJSMIJESNIJI datum koji se moze vezati za protjerivanje porodice guvernadura Radonjica na koji sam mogao naici i procitati.Ne znam samo kako je onda 1832. godine uhvacen guvernadur i pobijen veliki dio njegove porodice (i to nocu na spavanju), a jos manje kakve je veze tada mogao imati oko "pomilovanja" "vladika" Petar II, KADA SVI ZNAMO DA JE RADE TOMOV POSTAO VLADIKA TEK 1833. GODINE.

Ono sto je bilo - bilo je i nikakvo krivotvoreno pisanje ne moze izmijeniti to!
Sve se na kraju otkrije i dodje na svoje mjesto!
Na kraju svijedoci smo ovijeh dana sto se zbiva i sa Crnojevicem (dje proizilazi da je gost na svojoj imovini), ali ISTINA je oduvijek pobjedjivala.
Toliko!

Najveci "grijeh" guvernadura Vukolaja Radonjica je sto je poslije smrti Petra I osporio "izbor" Radivoja ("Simova Milutinovica prepravljeni testament"). Guvernadur je "mogao" da prizna samo Djordjija Petrovica prvobitnog izabranika Petra I.Zasto?

Kasnije za vrijeme vladavine knjaza Danila politicki protivnik knjazu je bio upravo Djordjije Petrovic, koji je morao da izbjegne u Kotor, zajedno sa svojom bracom Masanom i Vukom, kao i njihova sestra Ivana. Zasto i oni?

Masan Petrovic je bio ozenjen sa Jovanom Radonjic.
Ivana (rodj.Petrovic) je bila udata za Filipa RAdonjica.

A i sam Simo Milutinovic je odbjegao na kraju od Radivoja (vladike) i presao na stranu prognanog guvernadura Vukolaja. Valjda je tada sve i potvrdio guvernaduru njegove sumnje.

-------------------------------------------------------------------------------------



Jos uvijek se pitam dje mi pocivaju kosti!

Princ Nikola Petrović, praunuk crnogorskog kralja Nikole, zatražio je od srpske i jugoslovenske dinastije Karađorđević javno izvinjenje Petrovićima za nedostojno ponašanje njihovih predaka prema toj porodici 1918. Karađorđevići, pak, poručuju da ne duguju nikome izvinjenje, pa ni porodici Petrović.

Dragomir Acović, predsednik Krunskog saveta, kaže da prestolonaslednik Aleksandar „nema nameru da se prepucava sa rodbinom preko medija”. I dok Petrović tvrdi da je izvinjenje prilika za istorijsko pomirenje dve dinastije, Acović podseća da je u Crnoj Gori 1918. bio referendum u kojem su se Crnogorci opredelili za ujedinjenje sa Srbijom pod dinastijom Karađorđevića.

- Nisu Petroviće proterali Karađorđevići, nije to učinio kralj Aleksandar, unuk kralja Nikole Petrovića Njegoša, niti kralj Petar I, koji mu je zet. Istina je da kralj Nikola nije priznao to ujedinjenje, smatrajući da on treba da bude kralj ujedinjenje zemlje. To su istorijske činjenice! Mislim da bi princ Nikola Petrović najveću uslugu precima, potomcima i savremenicima učinio kada bi prvo razmislio pre no što otvori usta nešto da kaže - direktan je Acović.

Tanja Spičanović, zastupnica princa Petrovića, naglašava da je crnogorska dinastija Petrović bila žrtvovana prilikom konstituisanja bivše Kraljevine Jugoslavije.

- Da bi pod okriljem srpskog kralja Karađorđevića bila konstituisana Kraljevina Jugoslavija, crnogorska dinastija morala je nestati. Proterana je. Sva njena dobra su konfiskovana. Zabranjen im je povratak u zemlju. Svi su završili u izgnanstvu i to se nastavilo tokom trajanja kraljevine Karađorđevića - kaže zastupnica crnogorskog prestolonaslednika .

Princ Nikola, prema njenim rečima, smatra da je potreban prvi korak od strane potomaka Karađorđevića, kako bi ono što se desilo u davnoj istoriji na neki način bilo ispravljeno.

- Tako nešto da je svojim rođacima mogao učiniti Aleksandar Karađorđević, unuk kralja Nikole, koji je proveo detinjstvo na Cetinju, nije bilo prihvatljivo sa porodičnih stanovišta. Sada, sa istorijske distance od stotinu godina, princ Nikola traži izvinjenje - kaže ona.

Ona ističe da je Petrović potomak porodice koja je u mnogo čemu ponos srpskog naroda, ali dodaje da, nažalost, izgleda da o njegovim precima svi imaju bolje mišljenje od njega samog.

Dragomir Acović ocenjuje da su izjave princa Nikole „pre za žaljenje, no za osudu”.

- Zagovarao je samostalnost Crne Gore i sada je sve to njegov problem, i neka se izvoli obratiti Đukanoviću za sve što ga zanima, uključujući i izvinjenje - kaže Acović.

Istoričar Predrag Marković podseća na korene sukoba ove dve porodice iz daleke 1918, godine stvaranja Kraljevine Jugoslavije.

- Princ Nikola smatra da su oni nepravedno zanemareni kada je Kraljevina Jugoslavija pravljena i da je trebalo da dobiju neko priznaje u toj zemlji jer, faktički, njihova dinastija je u to vreme ukinuta - zaključuje Marković.

Petrovići i Karađorđevići su porodično vezani još od kada je najstarija kći kralja Nikole I Petrovića udajom za princa Petra I Karađorđevića postala srpska princeza koja je rodila kralja Aleksandra Ujedinitelja. Nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije, svrgnutom kralju Nikoli je zabranjen povratak u zemlju i umro je u Francuskoj 1921. Njegovi posmrtni ostaci preneti su na Cetinje 1989. Nikola II Petrović rođen je u Francuskoj 1944. godine.
 
Spor oko imovine
Naslednik krune Karađorđevića zahteva od Crne Gore povraćaj imovine predaka, vredne milione evra, konfiskovane 1947. - dvorac u Miločeru, stotine parcela u oblasti Budva - Miločer - Sveti Stefan, zgradu i plac srpskog poslanstva na Cetinju, dvorac u Rijeci Crnojevića. Taj zahtev za princa Nikolu Petrovića je „šokantan”.
- Donedavno je u svetu postojalo robovlasništvo, a ipak nikome danas ne bi palo na pamet da povrati svoja stara prava i zatraži natrag robove - rekao je na to Petrović, predlažući „kompromisno rešenje” da se Karađorđevićima, koji se pozivaju na važeći crnogorski Zakon o pravednoj restituciji, da „neka kuća u kojoj bi mogli da borave tokom posete Crnoj Gori”.

KAD SMO VEC KOD IZVINJENJA...

Sve sto su Petrovici ucinjeli guvernadurskoj porodici Radonjic dozivjeli su i sami.

Kad smo vec kod izvinjenja, da li bi bilo previse ako bi se prvo oni izvinuli i to ZA NEVIDJENO ZVJERSTVO I UBISTVO, kao i protjerivanje iz Crne Gore, kao i oduzimanje i prisvajanje imovine guvernadurske porodice Radonjic!

Mozda bi im Svestvoritelj i oprostio grijehe...

---

Jos uvijek se pitam dje mi pocivaju kosti

-“Evo se vidim doslo dotle“ (po raznim forumima, novinama...citajuci), da je pitanje narodnog crnogorstva ili srpstva strogo povezana rabota sa Petrovicima. Drugacije nije moguce „dokazati“ sto jesi ili nijesi! Oni su dakle, taj (CG ili SRB) DNK lokmus koji odmah „razotkrije“ jesi li Crnogorac ili si Srbin, a i cak jesi li vjera ili nevjera.

-Ako je tako, sto da recemo mi Radonjici, sa lavom na grbu (jedno vrijeme nam bjese tu i mac u ruci, no nam ga izbrisase sa slike i otese „neki“), sve halucinirajuci da ce nas (valjda) pripitomiti i pretvoriti u kucnu macku takvijem svojim ponasanjem, a sa nasim svetim macem pobjediti neke bitke (i to bez naseg ucesca). No „Lion heart“ uvijek ostaje u grudima, ili ono sto narod kaze: „Dok nema macke(posto nas zamisljaju kao macke), misevi kolo vode“.
A kad cuju nase „mjau“,misevi, misji sljedbenici i istorioprepravljaci pocnu pisati kako ono i nijesu bili misevi, no neki strasni, cuveni,plemicki, „ogromni“ misevi, a i nijesu sigurni da li mozda nijesu to bili cak i kenguri, zmajevi...
Sto se tice nas, Radonjica, sa „lion heart“ u grudima, nijesmo shvatali da ce nam „crne vrane“ iz „orodjene“ porodice (jer kako se zna,a mozda i neko ne zna jer se i to krije u vezi guvernadurske porodice Radonjic kao i sve sto moze da se sakrije, da smo vise puta orodjeni sa Petrovicima), da ti tvojim otetim rodjenim macem otkinu lavlje srce i stave ga sebi na grudi kao Orden.

Ni dan-danas vidite da ne miruju, no se i dalje svadjaju, pa kaobajagi izvinjavaju jedno drugome. No oduvjek to oni cine, jedno drugom otkidaju glave (jer srca nemaju) tek-tako, zarad „samozvanja“. Usput dobro dodje i po koja imovina da se preotme...
Pa, eto i mi Radonjici cije „lavlje srce njima na grudima blista“ opet (mozda naivno) ocekujemo neko izvinjenje od „njih“ za to otkidanje srca koje su „pozajmili“ i njime se okitili (mada im ne stoji lijepo). Izvinjenje, zarad danasnjih i buducih (hvala Svestvoritelju na tome, sto umijesa svoje prste i ne uslisi kletve, nego ostade na strani pravednih) generacija, ciji i danas izmjesani geni i krv teku venama.


Toliko od mene, a u skladu sa nasim porodicnim geslom:

„Ko nam sto misli i cini, ako Bog da, dozivjece“. Za njihovo dobro, nadam se da nam misle dobro.




"MJAU"

Dnevna novina Vijesti, 22. jul 2010.

Piše: prof. dr Šerbo Rastoder: Prinčev zahtjev je skroman

Nije sporno da je odlukom Podgoričke skupštine Petrovićima imovina konfiskovana. Pošto se mjera konfiskacije po međunarodnom i svakom drugom pravu primjenjuje samo u slučajevima "izdaje", čega su bili svjesni i poslanici ove tzv. Skupštine, to su neki još tada, zbog pravne neosnovanosti ovoga čina, tražili da se prvo donese odluka o kralju Nikoli kao "izdajniku", što bi morao da utvrdi sud, a potom primijeni navedena mjera. Cjelokupna imovina dinastije Petrović konfiskovana je revolucionarnom metodom organa koji nije imao nikakav legitimitet i kredibilitet. Iz rasprave koja je prethodila pomenutim odlukama uočava se da je ona uslijedila kao kazna za izdajnika i veleizdajnika.
U međuvremenu su derogirane sve odluke Podgoričke skupštine, osim one o konfiskaciji imovine. Zato je danas pitanje imovine dinastije istovremeno i pitanje odnosa prema odlukama Podgoričke skupštine. U tom smislu, današnja pravna pamet je u mnogim segmentima čak ispod one koja je odlučivala u Kraljevini Jugoslaviji.
U samoj odluci Podgoričke skupštine nije precizno navedeno koja je to imovina konfiskovana, ali je precizan popis napravilo Ministarstvo finansija, odnosno Uprava državnih dobara KSHS, kojoj je dato pravo da raspolaže imovinom. Iako se radi o podužem spisku, navodimo ga jer mislimo da je korisno da čitalac zna o kojoj se imovini radi:

1. Stari dvor bivšeg kralja Nikole sa dotičnim prostorijama i avlijom na Cetinju, ubaštinjeno na ime kralja Nikole;
2. Novi dvor prestolonasljednika Danila sa dotičnim prostorijama i avlijom na Cetinju, ubaštinjeno na ime knjaza Danila;
3. Dvospratna manja zgrada u kojoj je stanovao bivši princ Petar, sa pripadajućom avlijom na Cetinju, ubaštinjeno na ime princa Petra;
4. Dvorska kapela (crkva) u neposrednoj blizini starog dvora na Cetinju, ubaštinjena na ime kralja Nikole;
5. Velika dvorska štala sa garažom za automobile i dotičnim placem, ubaštinjena na ime kralja Nikole;
6. Park starog dvora, ubaštinjen na ime kralja Nikole;
7. Park novog dvora, ubaštinjen na ime prestolonasljednika Danila;
8. Park princeze Ksenije na Cetinju, ubaštinjen na ime princeze Ksenije;
9. Dvorska livada "Pod Grudom" na Cetinju, ubaštinjena na ime kralja Nikole;
10. Dvorsko imanje "Belveder" (jedna porušena zgrada sa malo šume), ubaštinjeno na ime kralja Nikole;
11. Dvospratna zgrada u kojoj je ranije postojala "Ženska radnička škola";
12. Dvorac na Njegušima sa dotičnim prostorijama i avlijom, ubaštinjen na ime kralja Nikole, koji je zidan sredstvima dinastije na imanju dobijenom u nasljedstvo i kupljenom od mještana;
13. Dvorsko imanje na Njegušima, livada i voćnjak, ubaštinjeno na ime kralja Nikole;
14. Zimski dvorac sa dotičnim prostorijama na Rijeci Crnojevića, ubaštinjen na ime kralja Nikole;
15. Dvorsko dobro na Rijeci, park, bašta, livada i šuma, ubaštinjeno na ime kralja Nikole;
16. Kućište, pašnjak i šuma površine 19.543 m2 u opštini Dub (Boka Kotorska), ubaštinjeno na ime kralja Nikole putem nasljeđa;
17. Zabran "Biogradsko jezero" (šuma površine od 8 km2, livada od 23 hektara i ribolov u Kolašinu, ubaštinjeno na ime prestolonasljednika Danila;
18. Novi dvor kralja Nikole sa dotičnim prostorijama, avlijom i parkom u Nikšiću, ubaštinjen na ime kralja Nikole;
19. Stari dvor kralja Nikole sa pripadajućim prostorijama i avlijom u Nikšiću, ubaštinjen na ime kralja Nikole;
20. Vodenica na rijeci Mrkošnici pod Trebjesom u Nikšiću, ubaštinjeno na ime kralja Nikole;
21. Struganica na Vidrovanu u Gornjem Polju sa pripadajućom baštom, ubaštinjena na ime kralja Nikole;
22. Zabran "Trebjesa" (park i šuma) u Nikšiću, ubaštinjen na ime kralja Nikole;
23. Oranica, livada i voćnjak oko "Trebjese", ubaštinjen na ime kralja Nikole;
24. Dvorsko imanje u "Poviću" (šume i oranice) u Nikšiću, ubaštinjeno na ime kralja Nikole;
25. Zabran, šuma "Morakovo" dužine 20 a širine 10 km sa 10 ha livade u Nikšićkoj župi, ubaštinjeno na ime kralja Nikole;
26. Zabran, šuma "Stoge " (Nikšićka Duga ) u dužini 7 a širini 6 km sa 8 hektara livade;
27. Dvorac "Kruševac" princa Mirka sa dotičnim prostorijama, parkom, oranicama, voćnjakom i livadom u Podgorici, ubaštinjeno na ime princa Mirka;
28. Dvorsko imanje "Tiha" površine 2 ha livade u Podgorici, ubaštinjeno na ime princa Mirka;
29. Dvorac kralja Nikole u Danilovgradu sa dotičnom avlijom, ubaštinjen na ime kralja Nikole;
30. Dvorac "Topolica" sa dotičnim prostorijama, parkom, voćnjakom, oranicama, livadama i pašnjakom površine 117.82 hektara u Baru, ubaštinjen na ime prestolonasljednika Danila;
31. Dvorac "Rastislav" na Suki u Ulcinju sa pripadajućim parkom, ubaštinjen na ime prestolonasljednika Danila;
32. Dvorsko imanje "Kaluđerovac" kod Virpazara, kuća, livada i voćnjak, ubaštinjeno na ime princeze Ksenije.

Navedeni spisak ukazuje da se radi o velikoj imovini oduzetoj od strane organa čije su političke motivacije bile da Petroviće liši svih imovinskih i političkih prava. Pošto je pravni osnov ove mjere bio problematičan, pitanje imovine se veoma brzo našlo i pred organe tadašnje jugoslovenske države. Pravni eksperti su ukazivali da, iako ne postoji pravni osnov za navedenu mjeru, Petrovićima se ne smije vratiti imovina, jer bi to onda značilo nepriznavanje odluka Podgoričke skupštine, već treba tražiti formu kojom se nužno Petrovićima mora ponuditi kompenzacija za otetu imovinu, kako bi se svijetu pokazalo da se radi o pravno uređenoj državi koja se razlikuje od boljševičke Rusije, koja je sličnim mjerama svoju dinastiju lišila imovine.
Rješenje je pronađeno kasnije, pa je Finansijskim zakonom za 1927/8. godinu, čiji član 316 glasi: Ovlašćuje se Ministarstvo finansija, da može jedan deo imovine, koji je rešenjem Podgoričke skupštine od 16. XI 1918. godine postala državna svojina, ustupiti u vlasništvo pojedinim članovima bivše dinastije Petrović-Njegoš. Ovlašćuje se ujedno Ministarstvo finansija, da na osnovu prethodnog sporazuma sa članovima bivše dinastije Petrović-Njegoš, a po odobrenju Ministarskog saveta, može isplatiti istima, t.j. bivšem prestolonasledniku Danilu, deci bivšeg kneza Mirka, bivšem knezu Petru i bivšim knjeginjama Kseniji i Veri, delom u gotovu, a delom u obrocima doživotnoj rati ukupno svima iznos od 42.000.000 dinara.
Rješenje imovinskog statusa članovima dinastije je bilo uslovljeno prethodnim priznavanjem KSHS, vladi je dato pravo da pojedinačno razgovara sa svakim članom dinastije, odnosno, pravnici su smislili da se apanažom iskupe za otetu imovinu. Neki od članova dinastije, dovedeni u finansijsku oskudicu i zavisnost, relativno brzo su pristali na ponuđena rješenja (princ Petar), dok su drugi presavili tabak, angažovali advokate i nastavili suđenje sa KSHS (princeza Ksenija).

KSENIJA ODBILA APANAŽU

Ponosna, tvrdoglava i principijelna crnogorska princeza je na odluku vlade da joj se na ime apanaže isplaćuje po 2.000 franaka mjesečno reagovalo načelnim stavom da niko nema pravo da joj oduzima imovinu. Tako u jednom pismu sestri, italijanskoj kraljici Jeleni, pored ostalog je Ksenija napisala:
"Nije da je to malo ili mnogo, ali ne mogu da prihvatim princip - i kad bi mi ponudili deset puta više u tom vidu, opet bih odbila. Kad bi mi ponudili samo glavnicu čiju bi kamatu prestavljalo tih 3.000 franaka, ja bih prihvatila i oslobodila ih."
Princeza Ksenija je molila sestru i da odloži slanje svog kurira na Cetinje, radi donošenja nekih ličnih stvari:
"Ni tamo jednako neće dati ono što mi pripada, jer namjeravaju da naprave odbir među mojim ličnim stvarima da bi ih stavili u Muzej(!). Ostalo će mi dati. Ni ovdje ne gledam na vrijednost stvari, nego na princip - ili mi sve moje stvari pripadaju i sa njima mogu slobodno da raspolažem, ili su mi ih pak zaplijenili. Ali ne mogu dozvoliti da prave odbir i da mi zatim udijele milostinju od mojih vlastitih stvari od onoga što neće da zadrže."

U svakom slučaju, izvjesno je da Petrovići u vrijeme trajanja Kraljevine Jugoslavije posredstvom apanaža nijesu ni približno obeštećeni u visini otete imovine.
Otuda se zahtjev princa Nikole Petrovića, koji se odnosi, koliko ja znam, tek na jedan reprezentativan objekat, mora smatrati skromnim i od današnje Crne Gore ostvarivim. Osim ako se i dalje ne priznaju odluke Podgoričke skupštine?!

-------------------------------------------------------------------------------------------

"Sve sto nam cine i misle, ako Bog da, dozivjece". Za njihovo dobro nadam se da nam misle dobro
-------------------------------------------------------------------------------------------
TAcno je da princu Nikoli zahtjevi nijesu megalomanski i treba mu izaci u susret, iako za njihov "slucaj" POSTOJI zvanicni dokument o oduzimanju imovine.

Ali hocemo li i mi, guvernadura Radonjica potomci, praviti spisak oduzete imovine koja je NEPOSTOJECOM odlukom Senata otudjena? Oli da pobrojim imovinu?

Slično piše i Branko Pavićević. On doduše, kao glavnog aktera tog čina ne pominje Senat direktno, nego govori o „novoformiranim crnogorskim organima zemljaske vlasti“, koji su „sredinom januara (4/16. I 1832) donijeli odluku da se Vuko i Marko Radonjić zatvore i da im se porodice protjeraju iz Crne Gore“. Kasnije će ipak reći da je o tome „donesena pismena presuda Senata“.(Branko Pavićević: Sazdanje crnogorske nacionalne države, str. 178).

Dakle klasican primjer legalizovanja do tada ilegalne zemaljske vlasti i preuzimanja vlasti od „svrgnute“ vlasti (sto je do tada bio naravno, guvernadur Vuko Radonjić)

CUDO MOZE UCINJETI PREMJESTANJE JEDNOG ZAREZA U RJECENICI

Redaktori Istorijskog leksikona Crne Gore, u dvije svoje verzije tog slučaja, jednom kazu da je ...Petar II Petrović ukinuo guvernadurstvo „a posljednjeg guvernadura, Vuka Radonjića, protjerao iz Crne Gore 1832. godine“(Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5, str. 999), a drugi put da je smrtna kazna, koju su guvernaduru Vuku Radonjiću izrekli crnogorski glavari[b] ,[/b] na intervenciju Petra II Petrovića „preinačena u progonstvo“(Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5, str. 657).
-(Ovako napisana rjecenica znaci da je Petar preinačio odluku, iako je on tada bio tek zakaludjereni Radivoje,te ne znamo kakvu bi vlast mogao imati neki kaludjer na cijelu zemlju).

A sada ista rjecenica:“...smrtna kazna, koju su guvernaduru Vuku Radonjiću izrekli crnogorski glavari na intervenciju Petra II Petrovića [b], [/b] preinačena u progonstvo.
-( U ovom slucaju tumacenje je slijedece: da su na intervenciju Petra II crnogorski glavari izrekli smrtnu kaznu, koja je docnije preinačena. Zgodno, zar ne).
Uostalom o ovome svemu ne postoje nikakvi dokumenti (zvanicni naravno) osim prepiske izmedju kaludjera Radivoja i „ruskog“ konzula Jeremije Gagica (uzgred budi rjeceno Jeremija je rodjeni Kragujevcanin).

Usvojen prijedlog zakona o statusu potomaka dinastije Petrović

Potomcima kralja Nikole Prvog Petrovića Njegoša po muškoj liniji i njihovim suprugama zvanično se priznaje status potomaka dinastije Petrović Njegoš i nasljednika njene tradicije - predviđeno je prijedlogom zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, koji je usvojila Vlada.

Ministar pravde Miraš Radović je, na pitanje novinara zašto su iz prava odnosno zakona „izbačeni” ženski potomci, odgovorio da je to u skladu sa crnogorskom tradicijom i dinastijom Petrović iz vremena kada je ona upravljala Crnom Gorom.

- Dinastiju Petrović Njegoš zvanično će predstavljati princ Nikola Drugi Petrović koji će imati mjesečna primanja u visini mjesečne bruto zarade Predsjednika Crne Gore. Za ostvarivanje prava predstavnika dinastije u ovoj godini biće izdvojeno 150.000, a u narednoj 300.000 eura čime nijesu obuhvaćeni troškovi izgradnje stambenog prostora u Cetinju za potomke. U trajno korišćenje im je data kuća i imanje kralja Nikole na Njegušima. Na Cetinju, za trajno korišćenje, biće izgrađen stambeni objekat površine 450 kvadrata po arhitektonskom rješenju predstavnika potomaka dinastije. Do tada, predviđeno je da koriste odgovarajući stambeni prostor u Crnoj Gori - kazao je Radović.

On je dodao da će ovo zakonsko rješenje biti dostavljeno princu Nikoli kako bi mu i on dao zeleno svijetlo.

Novim zakonom utvrđena su prava potomaka - saradnja sa drugim dinastijama i međunarodnim organizacijama koje se bave očuvanjem dinastičkih tradicija. Predviđeno je da predstavnik dinastije može da upotrebljava dinastičke simbole i da ima ovlašćenje nosilaca najviših državnih funkcija da u ime Crne Gore može obavljati pojedine protokolarne i nepolitičke poslove.



-------------------------------------------------------------------------------------------
Ako Nikola "pristane" i da zeleno svjetlo, ne treba se zaustavit "samo na ovome".
Vlada drzave Crne Gore valja da zasuce ozbiljno rukave, da batali sve druge poslove i da sljedeci prijedlog za usvajanje bude "sastavljanje" i "pronalazenje" "dinastijskog" porijekla. Ej, pa nije ovo makar sto. Do sada "nabjedjivahu" mucnoga vladiku Danila Scepcevica da je i on Petrovic koji se uzgred nikada nije za svojega vijeka tako kaziva,pa cak ga "nabijedise" i da je on "osnivac" ove dinastije (pitam se kako ju je osnova, jer nedje napisa testament da poslije njega, pa za vjek vjekova nemoj neko da se nasalio da ne "izabere" nekog Petrovica, inace crno ce da se pise drzavi Crnoj Gori).
Elem, prije neki dan na TVCG bjese neka "istorijska" emisija dje se utrkivahu razni Dr istoricari crnogorski i srpski da se valja sve promjenit sto su do sada Petrovici mislili sami o svojem porijeklu. Petrovici su cak i mislili da poticu od Nemanjica, ali jadni nijesu znali da u stvari poticu jos od kralja Bodina. Zato sada Vlada drzave Crne Gore ima do sada najozbiljniji posao do sada, da utvrdi od koga su. Gledajuci medalju koju kralj Nikola sacini u cast pedesetogodisnjice svoje vlasti, ne moze se nista drugo reci svim tim Dr Istoricarima-nego da grijese (kao i uvijek). One lovorike oko glave su "pljunute" Cezarove. Nema dvojbe nikakve, valja usvojit na sjednici Vlade da Petrovici poticu direktno od Rimskog Cara Cezara. A vi vidite sliku ispod teksta, pa neka neko rece da nijesam u pravu.


-------------------------------------------------------------------------------------------
Crna Goro moja, mnogo me zabrinjavas. Oces li se opet udavat za Srbiju, ili ces ostat sama?

Austrija kupi Mahine 1838. g.

Time prestane i crkvena jurisdikcija crnogorskih Mitropolita nad manastirima mahinskim i stanjevskim.
I Vuk St. Karadžić, koji kazuje, kako je u Mahinama pisana jedna od one tri knjižice, što on spominje u “Primjerima srp.-slov. jezika”, na istome mjestu veli: da je manastir Mahine (Podostrog) prodan za 17.000 for., a u carevine ga je poslije nekoliko godina kupio na licitaciji Pop Filip Tanović iz Mahina za 5570 for.; no, kako ga nije mogao isplatiti, za to je nudio i molio Vladiku Rada da bi ga uzeo po tu cijenu opet natrag. Kako je poznato, on već nije htio da pristane.
http://www.rastko.rs/rastko-bo/istorija/crnogorcevic/mcrnogorcevic-budva_l.html

Da li je slucajno vladika pjesnik testamentom odredio(na stranu to sto su Petrovici mesljeli da narod ne treba nizasto da se pita, pa ni za to koga bi za „vladara“) za nasljednika Danila buduceg knjaza koji ce ukinut dotadasnju teokratsku vlast? Da li je ocekivao da ce Danilo biti Vladika,ili je znao da ce konacno i neki Petrovic okrenut „stvar“i shvatiti da kompas pokazuje cetiri strane svijeta, a ne samo istok.
Znao je naravno, guvernaduri Radonjici su zivote dali zbog toga sto su nastojali da „objasne“ ovu „rabotu“, no je istinski bilo „neophodno“ otarasiti se guvernadura Radonjica, tih „izdajnika“ ruske politicke sebicnosti (koju su vladike opet, u svojoj sebicnosti slijedili), pa pokazati da i Petrovici mogu biti nesto drugo do slijepe sluge Rusije, (pa makar i zrtvovali cio svoj narod do posljednjeg). Doduse i knjaz Danilo je se posljednji put oslonio na rusku podrsku (kojoj su izgleda i samoj dojadile vladike) kada je 7. marta 1852, preko crnogorskog Senata i potvrdom ruskog cara, proglasio istorijske odluke od izuzetnog značaja za budućnost crnogorske države (ZA STO SU GUVERNADURI RADONJICI SVESRDNO ZALAGALI ODUVIJEK) . Tada se ukida dotadasnja teokratska vlast, crkva dobija ogranicenu vlast ( cak i u crkvenim stvarima),dok se njen episkop bira između članova plemena Petrović - Njegoš ili od ostalijeh „najblagorodnijeh crnogorskih porodica (cime izmedju ostalog knjaz „gazi“ tvrdnju vladika Vasilija, Petra I i Petra II koji su tvrdili da „nepostojecim“ dokumentom-testamentom jos Crnojevici (nijesu ni sami znali koji od njih, da li Ivan ili Djurdje) odredili da ce vladike voditi glavnu politicku i crkvenu rijec u Crnoj Gori.
Izgleda da je posljednji vladika Petrovic znao da ubistvom posljednjeg guvernadura Radonjica , moze da se porodica Petrovic prikaze svijetu i u drugacijem svijetlu, do obicnih sluga Ruskih, ciji „gazda“ Rusija zaboravlja cak i da se zahvali napacenom crnogorskom narodu koji prevaren ,izgubi glave ratujuci za svojega gazdu sve u ime praznijeh obecanja i sve vjerujuci da nijesu sluge nicije, pa ni majke Rusije.
Bilo kako bilo, ubistvom posljednjeg guvernadura Vukolaja Radonjica, ubica je i sam postao posljednji vladika Petrovic.

Crnogorski princ Nikola Petrović izrazio je sumnju da je Nacrt zakona o dinastiji Petrović Njegoš bio koncipiran sa željom da bude usvojen, ocenjujući da je taj tekst u potpunosti neprihvatljiv.

"Umesto radosti što ću doživeti ispravljanje jedne velike nepravde, danas sam ophrvan ogromnom tugom, osećanjem poniženosti i razočarenjem u Vaše stvarne namere", poručio je princ Nikola crnogorskom ministru pravde Mirašu Radoviću i premijeru Milu Đukanoviću.

On je rekao da je očekivao da će se definisati pravedan i pravičan sporazum kojim bi se okončalo 90 godina od izgnanstva Petrovića Njegoša i ispravila nepravda njegovog svrgavanja i konfiskovanja lične imovine – "sporazum na čast Crnoj Gori koji bi obezbedio dinastiji časno mesto i ulogu".

Princ Nikola smatra da je nacrt neprihvatljiv, u pogledu forme i suštine, i da ga je trebalo zajednički pripremiti, i u njegovo donošenje uključiti i crnogorske pravnike, istoričare i eksperte.

On je u pismu poručio da je najviše bio šokiran činjenicom da se u zakonskom tekstu nigde ne spominje obeštećenje, ni moralna rehabilitacija.

"Znači li to da je svojevremeno svrgavanje dinastije bilo opravdano i da je oduzimanje imovine moje porodice bilo zakonito, legalno", upitao je princ Nikola.

On je, osvrćući se na član kojim mu se zabranjuje učešće u političkom životu, rekao da je obaveza uzdržanosti na tom polju normalna za svaku dinastiju.

Za njega je simbolički nezamislivo da članovi dinastije Petrović Njegoš ne mogu imati prebivalište ili dom ni u jednom memorijalnom reprezentativnom objektu koji je odlukom Podgoričke skupštine oduzet.

Činjenica da "država plaća" potomke dinastije, smatra princ Nikola, objektivno ih stavlja u "položaj Vladinih činovnika", nezavisno od iznosa primanja.

"A osim mesečne "apanaže", operativni budžet koji je tako pompezno najavljen u štampi ne pojavljuje se uopšte u Nacrtu zakona koji mi je upućen", navodi on.

==========================================================================

Potomci guvernadura Radonjica su apsolutno za to da se nasilno oduzeta imovina i sve sto je ucinjeno u ime bezzakonja ucinjelo po Crnoj Gori - vrati i isprave sve nepravde. Ali valjalo bi ici po redu, po redoslijedu po kojem su cinjena zlodijela i bezzakonito otimanje imovine.

Hajdemo redom, pocev od 1832. godine, Pa da vidimo poslije vracanja imovine koju su Petrovici necasno oteli u ta vremena guvernadurima, sto se to od preostale imovine doista treba vratiti potomcima "dinastije" Petrovic.
Posebno podrzavamo zelju princa Nikole da se poradi u Crnoj Gori na vracanju casti i ugleda. Ali i tu ponovo valja krenuti po redu.



Sve sto nam cine i misle, ako Bog da, dozivjece. Za njihovo dobro, neka nam misle dobro

Crna Gora sa nevelikim uspehom pokušava da rehabilituje i politički ponovo aktivira svoju staru vladajuću dinastiju. Muka je sa naslednikom dinastije Petrović Njegoš. Nezadovoljan je zakonom koji mu omogućava apanažu, sticanje nove imovine i trajnu političku ulogu u republikanskoj državi.

On traži obeštećenje, iako je njegova porodica, još u vreme jugoslovenske monarhije, prihvatila nadoknadu za svu svoju imovinu. U Crnoj Gori ima dovoljno demokratije, pa se princ pita da li će ga ponuđeni zakon ograničiti da i ubuduće osudi etničko čišćenje u Bosni i bombardovanje Dubrovnika. Princ Nikola Petrović Njegoš, čiji su preci priznali prvenstvo i vlast dinastije Karađorđevića, nedavno je zahtevao da se prestolonaslednik Aleksandar izvine zbog toga što je dinastija Petrovića smenjena.


Izgleda da je doslo vrijeme da ovijem Petrovicima ,otimacima, guvernaduri podviknu malo i da im objasne kako je postenje i umjerenost jedina stvar koja covjeku pomaze da podigne pogled i svijetla obraza pogleda ljude u oci.

Ovako nikako ne ide sto vi cinite "rodjaci"! Oteli ste sto vam milo i drago, pobiste nas kako vam bilo milo i drago, odrediste i odabraste sami sebi svakojake "titule" kako vam milo i drago, odabraste i pretke (nepostojece) kako vam milo i drago. Ali sto je mnogo - mnogo je! Vec ste jednom obesteceni, ali vama to nije dovoljno. Vi bi biste jos koji put. Koliko jos puta - recite (koliko vam milo i drago)?Ima li toga sto bi zadovoljilo vase apetite?


DA LI VAM JE MALO STO STE ME JEDNOM UBILI, MOZDA BI HTJELI JOS KOJI PUT?

PETAR I PETROVIĆ NjEGOŠ KATUNjANIMA I BRĐANIMA
Ot nas vlad[I]ke Petra prevoshoditeljnomu gospodinu guberna[to]ru, i blagorodnim gospodam serdarom, vojevodam, knezovom i barjaktarom i pročim glavarom i starješinama i svijema Katunjanima i Berđanima drago pozdravljenje


Koji li bi Katunjan ol Berđanin o ikakvoj smutnji i neslogi radio, ili mito ot koje strane uzeo, oli ikakve hile i neprilične stvari učinio koja bi mogla pravoga čojka uvrijedit i neslogu među vama učinit, oli krive ljude branit, takvi da budet ot gospoda Boga vseržitelja po trista putah proklet, da mu Bog smuti serdce i mozak i njegovu utrobu i dom njegov da ostane pust ot žestoke ljucke gube, a pravim i poslušnim da budet Bogu u pomoć, kojemu prave i dobre preporučavam i ostajem vaš sluga i dobroželatelj. [/COLOR]

Na Cetinje, maja [1]
1826.

vla[di]ka PETAR


-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd[/QUOTE]

Risto Dragićević, primjećuje da guvernadur „nije tada bio u dobrim odnosima bar sa mitropolitom Petrom“ i da je mitropolit Petar I najvjerovatnije tome doprinio pokušajem da zbaci guvernadura. Ovu pretpostavku Dragićević ovako formuliše: „Moguće, da je malo prije pomenuti 'opšti narodni sud' nad guvernadurom bio sazvan inicijativom mitropolitovom, pa je ovaj na njemu pokušao zbaciti guvernadura, te su između njih dvojice postali odnosi ovako zategnuti“.(Risto J. Dragićević: Guvernaduri u Crnoj Gori 1717-1830, „Zapisi“, XXIII/1940, str. 149).
Po Dragićeviću, dakle, u osnovi sukoba koji je razmatran na „narodnom sudu“ nije se nalazilo razilaženje između glavara i guvernadura, već između guvernadura i mitropolita. I nije sukob nastao zbog guvernadurove samovolje i strogosti, već zbog vjerovatnog mitropolitovog pokušaja da zbaci guvernadura.

U interpretaciji Jagoša Jovanovića, kako smo i ranije naveli, čitav problem je nastao zbog pokušaja mitropolita Petra I da guvernadura Vuka Radonjića skloni s političke scene zbog njegove „izdajničke uloge“. Ili, kako Jovanović kaže: „Vladika Petar sazvao je narodnu skupštinu kod Cetinjskog manastira (maja 1816), na kojoj je glavarima i narodu ukazao na izdajničku ulogu guvernadura Radonjića. Tada je Vladika prvi put otvoreno napao guvernadura i prikazao ga kao austijskog čovjeka, koji po nagovoru austrijskog generala iz Boke, 'sije pakleno sjeme nesloge u narodu'“(Jagoš Jovanović: Stvaranje Crnogorske države i razvoj crnogorske nacionalnosti, Cetinje 1947, str. 196). Ističući da je mitropolit tada prokleo „otpadnike“, Jovanović nastavlja: „'Tuđega hljaba jedete i tuđe puške nosite, iskopnici, rekao im je Vladika, bog veliki neka vas uzme na sud što ste izdali narod ]i neka i potomstvo vaše pati zbog vašeg grijeha', proklinjao je on“.
==========================================================
Zlim ljudima ništa nije tako mrsko i odvratno kao dobar čovek. A ukoliko pred sobom imaju čoveka bez ikakvog greha, onda postaju gori od zveri, jer životinja ubija i komada plen samo da utoli glad, a čovek to radi iz najnižih pobuda, da bi uživao u tuđim mukama. 

Onaj ko u sebi nema ni trunčicu čistote, ne može da prihvati da ona postoji kod drugih. 

Tog strašnog dana Pilat i Irod su se izmirili, jer su pre toga bili u zavadi. Ujedinilo ih je zlo delo. 

Čak i tada, posle svih mučenja i ponižavanja koja je doživeo, Hristos nije kleo, on je molio Oca svog nebeskog da oprosti ovim ljudima jer ne znaju šta čine. 
==========================================================
A rijeci sa kojima je guvernadur Vukolaj Radonjic umro glase:
"Sve sto nam cine i misle, ako Bog da, dozivjece. Za njihovo dobro, neka nam misle dobro"




Mitropolit manjak političke moći pokušava da kompenzira viškom kleveta i kletvi