Prvi pomeni Njegusa i Njeguskog plemena

U jednom kotorskom dokumentu iz 1443.godine kaze se:"Da su Njegusi (Negusii) >>PRIJE CETRDESET GODINA<<(dakle 1400.te) dogonili zimi u Mirac stoku na pasu.Ako su se oni u to vrijeme zaista nazivali tako, onda se plemensko ime javlja osvitkom XV vijeka.
Naziv Njegusa postao je svakako prije 1420.godine.Kotorski spisi iz 1338-94. i 1401.-18. godne ne postoje tokom toga vrijemena gubi se staro ime Ledinac, a pocinje ga potiskivati novo ime Njegusi. Nekoliko dokumenata iz prve polovine XV vijeka se Njegusi pominju kao susjedno pleme kotorske okoline, podvlascene od Mletacke Republike.

Negusius Podcupica-ime Njegusa u latinskoj listini 1000-te godine

--------------------------------------------------------------------------------

strana 350 -Poznato je da su ne samo vladike Petar I i Petar II nego i njihovi naslednici, knezovi Danilo i Nikola, redovno nazivali sebe NjegOsima, za razliku od svojih saplemenika, koje su i dalje nazivali Njegusima.
Kad se pitamo o poreklu i o znacenju ovoga imena naravno da otpadaju ona tvrdjenja da se je pleme Njegusi nazvalo po tome, sto su se Herak i Rajic doselili ispod planine Njegosa, jer za ime Njegusi znamo jos od 1435.god. A Herak i Rajic su se doselili tek krajem 15 veka.
Za nas je glavno, da je ovo pleme od starine nazivano samo imenom Njegusi. I danas se i u samim Njegusima i svuda po Staroj Crnoj Gori i po svim okolnim krajevima za ovo pleme cuje samo naziv Njegusi. To je dakle njegovo pravo, staro i do danas ocuvano ime.
Ilija Ruvarac veli, da se je pleme Njegusi nazvalo tako po imenu rodonalcelnika Njegus zvanog, koje ime dolazi vec u listini jednoj latinskoj godine 1000”(Negusius Podcupica).

str.372/ najveca i vrlo stara, verovatno i najstarija crkva u Njeguskom polju, koja je ujedno od starine saborna crkva celog plemena, posvecena Velikoj Gospodji.A zna se pouzdano da su tu crkvu gradili jos njeguski starinci, medju kojima su opet glavnu ulogu imali stari veljokrajani. POSLE SU JE OK 1760.GOD. ZAUZIMANJE GUVERNADURA STANA RADONJICA \Njegusi obnovili.
Sam naziv Velji kraj pokazuje da se je njime obuhvatao zaista veliki kraj ili deo Njeguskog polja.Naposletku, crkva Velika Gospodja, koja je od starine plemenska saborna crkva, a ujedno posvecena krsnom imenu glavnih starinackih Njeguskih bratstava, na prvom mestu Veljokrajana, od starine je na svom sadasnjem mestu, u sredini Njeguskog polja, u sadasnjem selu Rajicevicima, a sve uspomene o starincima u tom selu svedoce, da je i na mestu sadasnjih Rajicevica bilo u omanjim zasebnim, seocima nastanjeno staro njegusko stanovnistvo.
str.375//// Rajicevici: Kako se ovo selo zvalo pre nastanka bratstva Rajicevica nije nam poznato.Od uspomena na neko davnasnje stanovnistvo ima jedna kamena gomila na Petrovoj glavici u zapadnom kraju sela. Nedaleko od nje na Bogicevu brijegu(su nalazili crepove od lonaca i jos stoji vinova loza, kao ostaci od nekog “starog naroda”.Kao davnasnje starinacko bratstvo znaju se Sestokrili. Po njima se zove Krilato Guvno, koje je “na donji kraj sela”, blizu crkvice Sv.Arhandjela(Sv.Arhandio”), STO SU GRADILI “DJEDOVI RADONJICA”, danasnjeg brastva Rajicevicskog.Za Setokrile kazu, da su bili jos od prije Eraka i Rajica, pa kad su se Herakovici i Rajicevici umnozili, da su digli odatle.
str377. Od ostalih tragova starijeg stanovnistva u Rajicevicima valja na prvom mestu da istaknemo sabornu plemensku crkvu, kojoj je hram Veliki Gospodjin dan. Ona je po opstem tvrdjenju veoma stara(ranije je bila i manja, pa joj je posle jos “dogradjeno”) i od uvek je plemenska crkva.To se uostalom vidi i po tome, stoje njen hram Velika Gospodja, dok je Rajicevicima krsno ime Djurdjev/dan, te su zbog toga u njenoj blizini nacilnili svoju, zasebnu, crkvu Sv.Djurdja. I groblje ovoga sela je od uvek kod stare crkve, Velike Gospodje.
str 404.Njeguski deo Lovcena:Tim se imenom zove ne samo planina, nego i jedno polje u njenom severnom delu.Ovo polje (Lovcen) bilo je najpre svojina manastira Sv.Trojice na Stanjevicima, pa je zatim postalo “crkvinom”manastira Preobrazenja, koji su vladike Sava i Vasilije bili podigli na tom polju*(dakle jos tada pocinje otimanje Stanjevica).I oni i vladika PetaR i SU PROVODILI LETO U TOME MANASTIRU NA LOVCENU, A ZIMOVALI VECINOM U manastiru na Stanjevicima. Ali kako je ovome lovcenskom manastiru, vele bio krov od slame, desi se, te se jednom upali i izgori i on i manastirska kuca,\Manastirska crkvica je posle, krajem 19 veka ponovo podignuta, a od manastirske kuce stoje i sad rusevine.A POLJE LOVCEN DAO JE VLADIKA PETAR II PLEMENU NJEGUSIMA(zavisi kojim Njegusanima???) ZAJEDNO SA PLANINOM MAJSTORIMA U ZAMENU ZA NJEGUSKU KOMUNICU, KOJU JE 1839. PRODAO AUSTRIJI.!!!!!!!!!!!!(A cija li je bila ta NJEGUSKA KOMUNICA)?????
Dva najvisa vrha Lovcenova, Stirovnik i Jezerksi Vrh.Na jugu od jezerskog vrha je Scepanova kula,velja i mala(sa suhomedjnim zidinama, za koje tvrde, da su od kuca Scepana Malog, pa Turcinov Grob (tu su kazu, sahranjeni Turci, koji su izginuli, kad je Cuprilic dolazio do na vrh Golisa, da zapali kucu guvernadurovu)...

Za pleme Njeguse ime Njegusko Polje*ili Polje), kako ga Njegusi obicno zovu, ima isti onakav znacaj kao sto ga ima Cetinjsko polje za svoje pleme. I Njegusko je Polje srazmerno, dosta prostrano i rodno i zbog toga su u njemu sjedista najvecih i najglavnijih bratstava njeguskih.

Osobito mu je pak povecalo vrijednost, sto je vrlo blizu Kotora i Kotorskog zaliva, sa kojima je od vajkada bilo u vezi, a jos je zbog toga preko njega bio najzgodniji izlaz na more i za veliki dio ostale Crne Gore, pa cak i Brda. Tako je preko Njeguskog Polja uvek isao ziv saobracaj i promet. A sve su te osobine skupa cinile, da je Njegusko Polje bilo od vrlo znatnog i ekonomskog i politickog uticaja na okolna naselja i da je usled toga njegovo stanovnistvo postalo jezgrom, oko koga su se okolna bratstva okupila u jedno pleme.
U Njeguskom polju i po njegovim stranama su naselja:na krajnjem istoku 'Dugi Do, do njega u juznom dijelu polja Herakovici(Erakovici) i Kopito, u zapadnom dijelu polja Vrba, a u sjevernom dijelu Rajicevici.Na sjeveru su od Njeguskog Polja naselja:Velji Zalaz i Mali Zalaz, a na jugu: Zanjev Do, Mirac i Majstori.

DUGI DO: Zna se da je na mjestu danasnje seoske crkve bila vrlo stara crkvica koja je imala “hram” zimnjeg Sv.Nikolu, kao sto ima i danasnja. O njenoj velikoj starini svjedoci i to sto su se kod nje sahranjivali za vrijeme mletacke vlade cak i Orahovcani iz Primorja,a do u drugu polovinu 19.vijeka i Majstori i tri bratstva iz susjednog sela Herakovica.Oko crkve je bilo vrlo veliko staro groblje. Ono je prilikom kopanja za put jedni dijelom prekopano a kosti, koje su odatle izvadjene, sahranjene su u “kosturnicu” za crkvom pod jedno plocom.
Opste je kazivanje u plemenu Njegusima, da se je predak gotovo svih danasnjih Dugodoljana, Punos,doslio u doba Crnojevica ili jop prije njih i da je Njegusko Polje bilo tada vecinom Luzina (lug) i rijetko naseljeno, i znaju se jos i sad neka stara brratstva i rodovi, koje je on na Njegusima zatekao.
Crnojevica listina iz 1489.god. Imenuje Punosevice medju vlastelom i knezovima njeguskim.Punos je kao vlastelin “odredjivao granice njeguskog plemena, a tako isto i granice Ceklica i Cetinjana,prema Mlecicima, koju su vladali u Boki.

KOPITO: Za ovo selo nemamo u izvorima pomena iz vrijemena prije 1720.godinem a tada se pominje u jednom zapisu an ikoni u njeguskoj(plemenskoj) crkvi:”sinovi kneza Ivana ot Kopita”). Inace se po narodnom predanju zna, da je ovo staro selo, a po kazivanju Punosevica njega bi zasnovao Punosev sin, Bogdan, koji se bio na njemu nastanio.Ali je bez sunje i prije Bogdanova naseljenja bilo na Kopitu stanovnistva, jer se napr. Jedan potok zove Vuckovica Potok, a ti su Vuckovici bili neko staro bratstvo, o kome se sad nista ne zna. (?)
. Za Bogdana Punoseva tvrde, da je bio u svatovima “Ivanbegovu sinu, Maksimu”. Zna se da je u njeguskom selu Rajicevicima bila stara famili Brkacica, od koje su bivali knezovi.Posljijednji knez Brkacic sa kojim je izumrla ta familija,”dao je Bogdanu Punosevu kcer i Kopito i sa njega je knestvo prijeslo na Bogdana”. I od tada je “knestvo nad cijelim plemenom” bilo sve na kuci Bogdanovica do knjaza Danila, koji je ukinuo zvanje kneza u cijeloj Crnoj Gori.(Mi se mozemo pitati odakle njemu ovlascenje i pravo da ukida tako vazno zvanje od starine, a da pri tom sam sebe proglasi knjazom – tek tako)?
U zapisu iz 1828.god. U kome se nabrajaju njeguski knezovi iz bratstva Bogdanovica, kaze se, kako 1456. goda nasta knez Bogdan i kako je poslije njega knestvo pelazilo s oca na sina, te su jedan za drug9m bili knezovi: knez Bogdan, knez Rajic, knez Nikola, knez Ivan, knez Jovo, knez Vuceta i knez Marko, a zatim se prosto dodaje, kako su jedan za drugim knezovali: Vukosav, Savic, Marko, Vuko i Rade, sto znaci da kod njih nije knestvo prelazilo s oca na sina, nego da su oni bili iz raznih rodova bratstva Bogdanovica ( ili prelazilo sa brata na brata, i to ako sin onoga prvoga nije bio dovoljno star da bi primio knestvo).To se vidi i iz napomene poslije njihovih imena:”Ovi knezovi bise od kuce Bogdanovica”, a o tome svjedoci i sto je poslije Rada bio knez ne njegov sin, nego “Joko Savov Bogdanovic”, koji se pominje 1839.) Medjutim ima tu dosta pogrijeski jer, kad bi imena u ovom zapisu bila tacno hronoloskim rijedom zapisana, imali bismo u njima skoro cio red pasova cak od Bogdana Punoseva pa do 1828.godine.Ali imamo nekoliko dokaza, koji svjedoce, da taj “knez Bogdan”, koji je stavljen na celo ovog zapisa, nije bio isto lice sa Knezom Bogdanom Punosevim iz 1456.god, nego da je taj knez Bogdan iz zapisa bio jedan od poznijih knezova iz kuce Bogdanovica.
Od tih dokaza da istaknemo na prvom mjestu da se kod Bolice 1614.god. Imenuje kao knez u Njegusima “conte Niko Raicev”, dakle Niko Raicev, a to je ocevidno Nikola “sin Raicev”, koji se pominje u zapisu kao unuk onoga kneza Bogdana, sto se stavlja u 1456.god. Ali ako je Niko Rajicev zaista unuk nekoga kneza Bogdana, jasno je da taj Bogdan nije mogao zivjeti 1456.god. I poslije nje, nego tek oko sredine 16.vijeka. (Medjutim, se previdja jedna cinjenica: istrazivaci onoga vrijemena nijesu imali mogucnost da provjere da li su to sve samo Bogdanovici, ili na primjer Niko Radicev (brat a ne sin) za koga oni tvrde da je Nikola sin Raicev (takodje u pitanju je Radic, a ne Rajic)!Ovo razjasnjenje vezujemo za pomjesanost informacija o porodicama.Bogdana su imali i Bogdanovici i Radonjici(od Radonje Radicevog)...kao i kasnije Heraka i Rajica (to nije isti Rajic i ako se tvrdi da jest)...Na poslijetku, u zapisima vladike Ruvima iz 1625.god. I 1631.god. Imenuje se “knez Stepan Njegos” ili “knez Stijepan s Njegus (Obratite paznju da u prvom zapisu stoji Stepan Njegos, a u drugom Stijepan s Njegus – dakle opet je rijec o dvije razlicite osobe).A taj se Stepan u zapisu iz 1828.god. ne pominje, sto znaci, da je kao jedan od davnasnjih knezova zaboravljen!!!(Nije zaboravljen nego je kasnijim “vladarima” bilo potrebno da se zaborave i izbrisu ljudi koji im nisu odgovarali i da se poniste njihove titule , kako bi oni “tu negdje” ubacili svoje “prijetke ugledne knezove”te uzdigli na visok nivo svoje “porijeklo”(na pr. To su svo vrijeme cinili iz vladajuce porodice Petrovic).

VELJI KRAJ :Selo se zove opstim imenom Herakovici (Erakovici), a Velji Kraj je njegovo seoce na sjeveroistocnoj strani.Selo sse nazvalo Herakovicima po bratstvu koje je srazmerno novijeg porijkla (mozda u 18.vijeku).
Prije nego sto je nastalo selo s imenom Herakovici, bilo je glavnim naseljem Njeguskoga Polja selo Velji Kraj, koje je po opstem narodnom predanju i najstarije naselje toga polja.I sam naziv Velji Kraj svjedoci da je to bilo veliko naselje, a stari su Veljokrajani imali i svoj manastir, koji je odavno porusen, ali cije se razvaline i sad vide.Naglo jacanje Herakovica i Rajicevica je bilo uzrok sto su Veljokrajani sve vise uzmicali – jedni se iseljavali, a drugi izumirali – tako da ih je u Veljem Kraju sada samo 3 kuce ( a bilo ih je 70 -i da su njih 70 isli Ivanbegu te se zalili na 7 Herakovica i Rajicevica, da im cine nasilja i da ne mogu od njih zivjeti.)Iseljavanje Veljokrajana pocelo od prilike pocetkom 18.vijeka, kada su zaista u vrijeme vladike Danila, Herakovici i Rajicevici poceli zaobivati veliki ugled i moc u plemenu.O negdasnjem znacaju Veljokrajana svjedoci i to sto su od njih u drugoj polovici 17.vijeka bila dva crnogorska mitropolita:Rufim Veljekrajski i za njim Vasilije Veljekrajski, a vrlo je verovatno da je od starih Veljokrajana bio i vladika Rufim 1 za koga znamo pouzdano da je bio iz Njeugsa.Veljokrajani su nekad bili najmocnije bratstvo u Njegusimate je ponajprije iz njihove sredine mogao biti “igumen Ruvim” kojeg su Crnogorci 1593. izabrali za svog vladiku.
Veljokrajani slave Djurdjev-dan (koje su krsno ime primili od Herakovica) a prve Svete Nedjelje po Krstovu-dne nose punje i proskuru u crkvu i zovu popa na rucak.Tog se dana na dvije Svete Nedjelje jedino i sluzi sluzba u njihovoj crkvi i dolaze na nju i ostali iz plemena. Njihova je posluznica Marov-dan.Medjutim bez sumnje staro krsno ime Veljokrajanima je bila Velika Gospodja.
Osim toga je i najveca i vrlo stara, verovatno i najstarija, crkva u Njeguskom Polju,koja je ujedno od starine saborna crkva cijelog plemena, posvjecena Velikoj Gospodji.A zna se pouzdano da su tu crkvu gradili jos njeguski starinci, medju kojima su opet glavnu ulogu imali stari Veljokrajani. Poslije su je oko 1760.godine, zauzimanjem guvernadura Stana Radonjica, Njegusi obnovili._Na nekoliko metara u levo od nje bila je nekad crkvica Sv.Kirika i Julite(15.jula po st.),o kojoj se nista blize ne zna.
Sam naziv Velji Kraj pokazuje, da se je njime obuhvatao zaista veliki kraj ili deo Njeguskog Polja. Naposlijetku, crkva Velika Gospodja, koja je od starine plemenska saborna crkva, a ujedno posvijecena krsnom imenu glavnih starinackih njeguskih bratstava, na prvom mjestu Veljokrajana, od starine je na svom sadasnjem mjestu, u sredini Njeguskog Polja, u sadasnjem selu Rajicevicima.

RAJICEVICI: Od tragova starijeg stanovnistva u Rajicevicima valja na prvom mjestu da istaknemo sabornu plemensku crkvu, kojoj je hram Veliki Gospodjin-dan. Ona je po opstem tvrdjenju veoma stara (ranije je bila i manja, pa joj je poslije jos dogradjeno) i od uvijek je plemenska crkva. To se uostalom vidi i po tome, sto je njen hram Velika Gospodja, dok je Rajicevicima krsno ime Djurdjev-dan, te su zbog toga u njenoj blizini nacinili svoju zasebnu crkvu Sv.Djurdja. I groblje ovoga sela je od uvijek kod stare crkve, Velike Gospodje.
Od negdasnjih starinskih bratstava ovoga sela osobito isticu Brkacice, za koje vele, da su “bili stara familija od koje su bivali knezovi”.Posljednji knez Brkacic sa kojim je izumrlo to bratstvo, dao je kcer Bogdanu Punosevu, te je i knestvo preslo sa njega na Bogdana i taj se dogadjaj desio negdje u 15.vijeku.Kao drugo davnasnje starinacko bratstvo znaju se Setokrili. Po njima se zove Krilato Guvno, koje je “na donji kraj sela”, blizu crkvice Sv.Arhandjela, sto su je gradili “djedovi Radonjica”, danasnjeg bratstva rajicevicskog.Za Setokrile da su bili “jos od prije Eraka i Rajica”, pa kad su se Herakovici i Rajicevici umnozili, da su digli odatle.
Pod Rajicevicima, nize kuca, su “zemlje”: Zauglina, Zgrade (“medju dvije kaldrme”, t.j. Ulice), Milasice (od ulice do Hanova, a “Hanovi” su deo Rajicevica oko puta za Kotor, gdje su krcme i gostionece; zovu ih i Krcme Njeguske.Preko dzade su zemlje Grudice, do crkve Sv.Save. Povrh Hanova je Draca i pomenuti Bogicev Brijet ( o tome Bogicu se nista ne zna). (Eto jos jednom zgodne prilike da se i taj Bogic mozda iskoristi kao moguci Boguta predak dinastije Petrovic!!! posto vec duze vremena tragamo za fantomskim pretkom Petrovica – Bogutom].}

VRBA: I prema narodnom kazivanju i prema svima uspomenama i ostacima iz starine nesumnjivo je da je ovo selo vrlo davnasnje.U selu i sad zivi kao ostatak od vrlo starog stanovnistva bratstvo Lucici, a pamte se jos tri druga tako isto stara bratstva: Lakovi,Kurdovi i Zmajevici.Uspomene o nekom starom stanovnistvu su nesumnjivo jos i zemljisni nazivi:Čečević-medje i Draktici.Cecevic-medje su ocigledno nazvate no nekom rodu ili bratstvu s prezimenom Cecevici (mada i danas postoje s prezimenom Čečavac po selu u Slavoniji, a izmedju ostalog eto i “svatova slavonaca koji su bili na svadbi guvernadura sa Njegusa Joke Radonjica”).
Na juznoj strani seoskog hatara, u vrbanjskom Gornjem Polju, u dolu koji se zove Ranac-do naisli su prilikom kopanja na pet-set starih grobova, koje su prekopali. Posto se u Vrbi zna pouzdano, da se njihovi stari nijesu tamo nikad sahranjivali, ti grobovi nesumnjivo obiljezavaju neko vrlo davnasnje groblje.Vrbljani se od kako znaju, uvijek sahranju kod svoje crkve Sv.Petke, koja je kraj druma za Kotor.I ona i druga vrbanjska crkva Sv.Djordjije proljecni, koja je u sred sela ostale su po narodnom predanju, jos od starosedilaca i groblje je “od vazda” bilo samo kod crkve Sv.Petke.Danasnja crkva Sv.Petka je podignuta iznova, na mjestu stare crkvice, koju su oo sredine 19.vijeka “razvalili” a kkoja je bila “na sliku one stare,Sv.Djordjija u selu”.
Na jugu je od sela Gornje Polje, u kome su manji dijelovi:Duboki Do, pomenuti Ranac-dok Carevine (tako nazvate “sto su dobre zemlje”),Velje Njive, Vitovine, Zutkovine (nazvate po Zutkovicu-Rajicevicu, cije su bile, pa ih prodao Vrbljaninu), Erakovina (bila svojina Erakovica), Serdarice (bile u posjedu serdara Njeguskih ???Radonjica)Za Petrovu Ljut, Bogica brijeg(taj se Bogic ne pamti),Dvorista, Medje i Koprivni Do.Od navedenih zemljisnih imena sluzuju paznju Tujkovi Doci i Karamanove Glavice. Tujkovi Doci su ocevino nazvati po nekme covjeku sa imenom Tujko? Koje je nacinjeno od mila od Tudor.

Mada sto se tice imena ne mozemo biti sigurni jerErdeljanovic veoma gresi u mnogim njegovim istrazivanjima i tvrdjenjima. Evo primjera gdje on navodi neke dokaze:”Godine 1684 pominje se *Vuceta Pavov,Conte da Gnegussi* i dalje Erdeljanovic navodi:Ono Pavov je ocevidno pogresno napisano (ili prepisano) Mjesto Jovov, jer u Crnoj Gori nema licnog imena Pavo i pridjeva Pavov.... Mi se mozemo zapitati ako takvoga imena nema u Crnoj Gori, odakle onda prezimena Pavic, Pavkovic,Pavicevic?
Isto tako iz knjige *Demografska kretanja* mozemo navesti primjer gdje stoji: 28.2.1873.god. Odlazi Pavo Vrbica u Srbiju... dakle Pavo ime postoji u Crnoj Gori i vjerujem da ovo nije jedini Pavo. Erdeljanovic veoma gresi u mnogim njegovim istrazivanjima i tvrdjenjima. Evo primjera gdje on navodi neke dokaze:”Godine 1684 pominje se *Vuceta Pavov,Conte da Gnegussi* i dalje Erdeljanovic navodi:Ono Pavov je ocevidno pogresno napisano (ili prepisano) Mjesto Jovov, jer u Crnoj Gori nema licnog imena Pavo i pridjeva Pavov.... Mi se mozemo zapitati ako takvoga imena nema u Crnoj Gori, odakle onda prezimena Pavic, Pavkovic,Pavicevic?
Isto tako iz knjige *Demografska kretanja* mozemo navesti primjer gdje stoji: 28.2.1873.god. Odlazi Pavo Vrbica u Srbiju... dakle Pavo ime postoji u Crnoj Gori i vjerujem da ovo nije jedini Pavo.

U cetinjskom “Krisovolju” ima jedan zapis, koji je ili iz 18. ili iz nekoga od ranijih vekova i kome pocetak glasi: “Medja Njeguska medju Skaljarima i Grbljanima...”

U zapisu bratsva Bogdanovica u Njegusima, koji je bez sumnje prepisan sa nekog starijeg zapisa, kaze se da 1456 goda nasta knez Bogdan u Neguse – i zatim se nabrajaju redom ostali knezovi iz toga bratsva i dodaje se: “Ovi knezovi niesu Negusima SILOM knezovali, no su ih Negusi dogovorno postavljali”...

U Zenovu izvestaju mletackom senatu imenuju se 1684.godine Gnegussi kao jedna od 22 knezine u Crnoj Gori i dalje se kaze, kako su u zavadi Cetinjani i “Gnegussani”.A u racunu o izdatoj municiji te iste godine imenuje se “Vuceta Pavov, Conte da Gnegussi.

U Sanudijevim letopisima imenovan je 1503.godine “conte Alexa Vayvoda de Negusi de Montenegro”.

Kod Bolice, 1614 godine, se triput imenuju “Gnegussi” i isticu se kao prvo i najvece (sa 200 domova i 480 oruzanih ljudi) od deset plemena tadasnje Katunske Nahije.

U natpisu male crkve podmaninskog manastira kaze se, da je ona obnovljena za vreme Ruhvima,otecestvom Negusi” 1630. god.

Mr Rajko Vujicic “Nekoliko nepoznatih djela bokokotorskog ikonopisca Maksima Tujkovica”

...Prikupljajuci gradju o bokokotorskoj slikarskoj skoli, evidentirali smo nekoliko do sada nepoznatih djela Maksima Tujkovica, koja svakako dopunjuju dosadasnja saznanja o tom zanimljivom domacem slikaru-ikonopiscu.
U Crkvi Sv. Gospodje u Njegusima nalaze se dvije prestone ikone, Isus Hristos s apostolima (76,5 x 113 cm) i Bogorodica sa Hristom i prorocima, datirane 1720 godine.Na prvoj u centralnom dijelu s lucnim zavrsetkom, sjedi Hristos na prijestolu u odezdi arhijereja, desmom rukom blagosilja, a u lijevoj drzi otvoreno Jevandjelje s tekstom (Mt.25,34). Njemu, sa strane su simetricno rasporedjeni simboli citiriju jevandjelista, dok prijesto pridrzavaju dva heruvima i dva serafina. Iynad Hristove glave nazire se segment sa sv. Duhom, prikazan u vidu goluba povise kojeg ceitiri krilata heruvina pridrzavaju osmokraku zvijezdu sa poprsjem Starca Dana, sto sve zajedno po vertikali predstavlja sv. Trojicu. Lijevo i desno od Starca Dana (signiran kao “Vedhi Denmi” i “Savaot”) su arhandeli Mihailo i Gavilo, a do njih Bgorodica i Jovan Krstitelj u deisisnoj varijanti. Oni su, kao i apostoli, rikazani dopojasno i smjesteni u medaljonima od dvije stilizovane lozice. Na nesto izdignutoj okvirnoj traci na lijevoj strani, odozgo prema dolje, su apostoli: Petar, Materj, Marko, Simon, Jakov i Filip, a na desnoj strani apostoli: Pavle, Jovan, Luka, Andrej, Vartolomej i Toma. Slabo vidljive signature svetitelja ispisane su na po dva stilizovana lista izmedju svakog medaljona. Tri svetitelja na sredini donjeg dijela se zbog ostecenosti ne mogu identifikovati.
Uz donji rub sredisnjeg dijela ikone u crkvi sv. Gospodje na Njegusima je priloznicki natpis:
“Siju ikonu pisase sinovi Stanise popova, Vukosav, pop Vuko, Iovo i Marko usapsemu ocu Stanisi i materi Stani...B(og) da ih prosti”.Natpis je ispisan kaligrafskim slovima svijetlim okerom na maslinasto tamnoj poledjini i sa izuzetkom jedne rijeci, dobro je citljiv.
Popa Vuka Stanisina sa Njegusa, koji se u natpisu nabraja medju priloznicima, pominju i mletacki izvori. Njemu je 1722.godine dozvoljena ispasa na ostvu Stradioti(danas Sv.Marko) u Boki Kotorskoj (Istorija Crne Gore, knj. Treca;tom prvi, Titograd, 1975. 235). Pominje se i kao serdar Vuko prilikom izrazavanja odanosti Veneciji. Umro je u aprilu 1742. godine u Njegusima, kada se njegov sin Stanko Stanisic Radonjic( guvernadur) preporucuje vanrednom providuru Kveriniju (o.c., 299)


Detalj iz crkve

Guvernadurova kuca na Njegusima, neka vrsta magacina
-Nepozeljno i uvijek opasno austrijsko mijesanje u crnogorske unutrasnje stvari sastojalo se u davanju guvernaduru Vukolaju Radonjicu "zita i drugih potreba da dijeli Crnogorcima", tako da je njegova kuca na Njegusima bila "neka vrsta magacina, gdje je ponekad bilo i po "dvjesta tovara zita i suve ribe", -izvjestava vladiku njeguski pop Jovan (16.IV 1816.)

Ikona i natpis na ikonostasu u crkvi na Njegusima "Sv.Gospodja":

NA OPSTEM SABORU IZABRAN

STANO RADONJIC NJEGUS GUVERNATOR CIJELE CRNE GORE

[***] Napomena: Ova je diploma na pergamentu od lakta širine i malo više dužine. Za podlanicu odozgo je ostavljeno mjesto na kojemu je na sredini izobražen Spasitelj, s jedne mu strane Bogomajka, a s druge Preteča Jovan. A na objema stranama lista isto je onoliko mjesta ostavljeno kao odozgo, i na jednom, desnom, vrhu odslikan je dvaput duže nego ono lik Svetoga Save, a s lijeve Svetoga Arsenija, a ispod njih opet onoliko, kao pročelno oslikan Sveti Nikola, a s lijeve Sveti Georgije. Cijelo mjesto između njih je šarama od ruža ispunjeno.


 U listini koju je zbor crnogorski na Cetinju dao tadasnjem gubernatoru Jovanu Radonjicu, kaze se:
-kako su Crnogorci "kako narod voljni i ni od kakvoj vlasti nejovisjasci", vazvisili Vojvodu Stanisu Radonjica(pradjed Jovanov) GLAVNIM SERDAROM potom sina jego Vukosava, po Vukosavu ftoroga sina Stanisina-Vukolaja(djed Jovanov), po Vukolaje sina jego Stanislava(otac Jovanov) 'SEI VERHOVNI SERDAR STANISLAV ZA JEGO OSTRI RAZUM I ODLICNUJU HRABROST I ZNAMENITOJE MUZESTVO POKAZANOJE IM PRI RAZBITIJI TURSKE VOJSKE NA BIJELIH POLJANAH V. 1756. VSE OPCASTVO SA VOSKLICANIJEM IZBRAN I POZDRAVLJEN PREUZVISENIJEM GUBERNATOROM....

pop serdar Stano
/
--------------------- ------------------
serdar Vukosav serdar Vukolaj
/
Serdar Vojvoda Guvernadur Stanislav (na Zboru 1756.)
/
------------------------ ------------------------
(stariji sin ) (mladji sin)
Guvernadur Vukolaj Guvernadur Jovan (na Zboru 1770.)
/
Guvernadur Vukolaj(Vuko)


Dakle, da bismo razjasnili naslijedno pravo guvernadurstva koje je diplomom 1770. godine na Opstem Crnogorskom Zboru SAMO POTVRDJENO ( a ne tek tada utvrdjeno kako neki istoricari pisu TO NASLJEDNO PRAVO, duzni smo pokazati kako je jos otac guvernadura Jovana - Stanislav dobio pravo nasljednosti guvernadurstva i vrhovnog serdarstva. Dakle, jos je otac Jovanov - Stanislav stekao pravo nasljednosti od svoga pradjeda vrhovnog serdara Stana. Tako otpadaju sve tvrdnje da su "nesposobni Sava" i "lazni car Scepan Mali" "izmislili kao neki novitet to nasljedno pravo".

sveznalica wrote:Ikona i natpis na ikonostasu u crkvi na Njegusima "Sv.Gospodja":

Mitra Vladike Visariona Borilovica Umjetnicko blago C.Gore skovana trudom i platoi Verhovnog serdara Stana Popova Radonjica

Natpis na Mitri

S prilično kritičkog naboja piše Ilarion Ruvarac:... Ilustrujući to na primjeru Njeguša, koji očigledno hoće da budu nešto što nijesu, stranci u svojoj zemlji, Ruvarac piše: “Ja kažem, da su Njeguši staro crnogorsko pleme, po nepobitnim pismenim svedodžbama već u početku XV vijeka a zacelo i pre živeli su tu, gde i danas žive i životare; i ako današnji Herakovići i Raičevići, Radonjići i Bogdanovići, Petrovići i Prorokovići neće i ne priznaju, da potiču od tih starih Njeguša, već u silu Boga hoće, da uvere ostali svet, da su njihovi čukundedi Herak i Raič, ili u drugoj polovini XV-og veka ili u prvoj polovini XVI-og veka doselili ispod one planine Negoš ili Njegoš zvane u Hercegovini u Crnu Goru, i nastanili u planinskom kotlu na obronku Lovćena pod Štirovnikom, i da se oni po toj hercegovačkoj planini zovu Njeguši, i suviše, da se još i danas, kao što uverava M. Medaković na jednom mestu, ponose svojim Herakom i Raičem (ne znam samo što znadu oni o Heraku i Raiču pričati i povediti, da se mogu njima ponositi); onda – e onda su i ti Petrovići i ti Prorokovići prema starosedeocima Njegušima samo “priselice”, kao što takove poznaje doseljenike iz bela sveta arg. Dučić, ili posledice, kako ih M.Medaković naziva... I kad neki od rodjenih na Njegušima, neće da se pišu Njeguš već Njegoš – šta im mogu ja? Mogu samo kazati da su basnoljupci koji primaju za istinu basnu smišljenu i izmišljenu u početku ovoga ili na kraju prošloga veka, a to nije lepo. Najposle kad baš hoće tako habeant sibi (Povjesnica crnogorska, str. 663).

Gane Radusinović
Korektor: Sanja Matijević: "U cilju očuvanja autentičnog jezika, gramatika, fonetika i interpunkcija su prilikom korekture svedene na minimum"

...Dio iz knjige...

D O L A Z A K

Rodio sam se u jedno selo tun poviše... a, đaoli će ga znavat što je to poviše i đe je to poviše, teke ono kad kreneš iz cetinjskoga polja pud Njeguša, stalno ideš naviše. E, neđe na po puta pud Njeguša skrećeš desno. Zlo im podne ogrijalo i kad probiše put tudijer kudijer ide, pa moram sa njega skrenut u desno kad idem u selo. Kudijer će put pasat ja nijesam odlučiva. Nijesam ni moga jer je tudijer pasa poodamno. Da se put sad prokrčuje zesto bi mora prolazit sa desne bande od mojega sela, tako da i onde kad u selo idem ne skrećem u desno no ka što treba u lijevo. Sad što je, to je. Ta mrlja u moju biografiju će ostanut za navijek, mada nijesam aktivno učestvova u stvaranje toga zla koje me zadesilo. Sve ostalo u moj život je bilo vazda u lijevo, i na lijevo. Lijevo...lijevo...lijevo.......
U selo đe sam se rodio živio sam do trećega razreda osnovne. Dani su proticali jednako Danas je bilo ka i jučer. Potlje časova sam čuva ono malo živoga. Imali smo magare, jednu kravu i dvije koze, ma natajno, u jednu pećinu na sami kraj vučje doline. Jedna koza se zvala Prća, a ona druga Ćakarica. Imali smo pet šes ovaca. Bješe jedna ovca te smo je zvali Gara. Kako se samo ćaše pomamit kad bi viđela tatu. Ne znam zašto. Ja sam joj vazda donosio ponešto od jela što bih skrio od mame, ali je sve to bilo zaludu. Kad nalježe tata, strašna uro. Kako se ćaše uzigrat u maniti lik, pa pravo u trk prema tati. Džabe sam joj se ulagiva. Nije pomagalo ništa. Za koze sam znava odamno e ne smijem nikome šušnut. I dan danas streknem kad neko zovne Draga ili Jozu, pa reče koza.

Jenom, dok sam čuva, nalježe jedan čojek sa kačketom pored sjenokosa, pa preskoči plot i dođe kra mene. Te čiji si, te koga imaš, te u koji razred ideš, vas dan me ispitiva. Veli, dal nemamo, može bit, koju kozu e se, veli, uželio kozje varevine. Đe, česa, okle da imamo? To ne smije niko imat. Ja ni ne znam kakva je koza, nako iz zologije. Pravim se nevješt. Gleda me je zadugo pravac u oči, a da nijednom nije trepnuo. Mene se mlogo plakalo, ali sam bio stiska zube. E neću zaplakat da si još toliki, a bješe samo malačko visočiji od mene. Bješe stavio onu kačketu na potiljak, te mu kalpak strijeljaše pravac u nebo, pa bješe visočiji za ono koliki je kalpak. Na sto crnija jada đipi, i ode pud sela. Reče, kraj učitelja ide. Nećah mu reć e učitelj nije tunake, no će tek sjutra doć. Neka se malo zlopati, zlo mu podne ogrijalo.
Jedva sam dočeka da se vrnem kući. Kaza sam mami što je bilo. Čim je metnula tri prsta na usta, znava sam e je nešto gadno opasno. U to sam se uvjerio sjutri dan u školu. Kad je uljega onaj sa kačketom, đipi učitelj kada ga je neko uboo česovijem britvulinom od pozadi. Pokaza on učitelju prstom da izidu na izvan. Tamo na portik je sijeva na učitelja, a mi smo firili. Onaj sa kačketom bodijaše učitelja kažiprstom u prsi, a stalno se propinja na prste od noga, pa naglo pane na pete. Ima je pločice na crevlje, pa kad pane, ono cokne svaki put. Nijesam moga mlogo razumjet ere je portik odjekiva. Učitelj je samo ponavlja: „ Oću... oću ... dobro ... oću ... „ , i ništa drugo. Kad je onaj pasa, učitelj nam reče da idemo svikolici pravac doma, i to strogo. Dotrča sam kući na jedan dušak. Sve je bilo ka i drugija dana, te ja puštah živo na pašu. Ovi put mlogo ranije. Bio sam se skrio u jedan grm i preža sam oće li naljeć onaj sa kačketom. Sve sam drkta od straha, ma ga više nijesam vidio.
Jedno veče kad smo ćeli da lijegamo dođe teka Smiljka da se zdogovori sa mamom oko puta na Cetinje pošto je sjutra pazarni dan, i ostaću, vele, sam da ćuvam kuću. Sam samcit. A ako nalježe oni sa kačketom. Neću u ovu svijes, no ću se zamać.
One dvije su nešto ćućorile, pa mi mama reče da odma lijegam ese treba dizat u devet kakarića. Znava sam e to znači da ću i ja na Cetinje. Prvi put u život neđe izvan sela.

Podizasmo se svikolici čim se oganj razgorio. Da se kreće. Bješe pod volat jedna kotarina bez dna te je u nju otac dogonio kamenje kad je napravlja nužnik, e je sestra bila porasla pa nije mogla više odit sporaj sebe u lomine. Ja nijesam odio u njega. Milije mi je bilo poviše kuće, pa doke čučim da tražim okrugliji krš. Metnuše na dno od one kotarine jednu praznu vreću od cimenta, pa je samnom podigoše na samar od magareta. Oko mene i na drugu bandu od samara potovariše sve ono što je bilo spremljeno za prodaju, te tadijer krenusmo. Teke što bješe svanulo. Joca sam se u onu kotarinu da sam za malo vratnu kos ima pobljuvat, no sam trpio da me ne vrnu doma. Nijesam ima što ni pobljuvat e nijesam đaolju žicu ništa obakunio. Sve od staha da mi ne uteču. Jedva stigosmo na Sankovu gomilu. Tun su se tetka i mama preobule, pa opet pođosmo. Aok ti ga mene. Kako lijepo bješe gleat iz kotarine one nizove kuća i oni silni narod. Nekako ka s balkona što sam potlje gleda.
Dođosmo na pjacu.
Koja gulamaca? Koji silni narod? A, teke magaradi što bješe? Meleon! Nijesam moga izbrojit svu onu magarad. Stovariše tetka i mama ono te je bilo za prodaju, a ja ostah da gledam onako sa visine. Kako nijesam nimalo spava od staha da mi ne uteču, a bjeh se umorio od puta, a oni silni narod, a ona silna magarad, teke izgleda, zaspah. Pošto se nijesam drža rukama za kotarinu, no sam se samo odupira nogama, propadoh. Bupete na dolinu.

Obazrem se okolo, ma ništa ne vidim nako šumu noga. Opipnem pod sobom, a ono sve ravno i glatko da glačije ne može bit. Što ću crni u goru kukavac? Pobauljam ovamo – onamo ka da sam ćor, a ono sve glatko. Niđe jedne jedine škaljice. Ne vjerujem očima. Izbauljah iz one šume te se popridigoh. One prepreke te sam ima na noge kada bjehu od najmekše gume. Ništa me ne nabija, no kada je snijeg panuo, ma noge ne propadau. Ja sad ne znam kuđ sam proz oni silni narod odio, kad se predamnom stvoriše i tetka i mama. Plakahu isvega mozga. Majka me grlila jako i ljubila ka nikad. Još mi bješe skvasila obraze od suza.
Kad su ćele da me natovare na magare da se vrćemo, nemogaše zesto, e se nijesam dava živ. Koprca sam se. Tuturika iz svega mozga. Bješe se okupio silni narod. U ti narod bješe i oni te mu je majka Ćeke. Sokolio me da se ne vrćem, iz sve snage, nema što. Mama mi veli proza zube da joj ne kidam nos. Dobro, neću, ali se u selo ne vrćem. A što nećeš, pitau me jedanak i tetka i mama. Kako što? Pa pogleajte dobro ovu ljepotu. Pljaskam sa obadva dlana po onoj ravnoći i glatkoći. Ođen je ovako, a u selo oni krš i bubulj i drače i ... e neeećuuuu živ!
Reče tetka Smiljka da me povedu kod tetke Vidosave u Škrku, dako se smirim. Tako i bi. Kod tetke stasmo dokle je skuvala kafu. Nije ložila oganj, no na elektriku. Ne mora skupljat piske da upiri, i ne mora puvat u oganj doke se presnijeti. Nema ni dima da kolje za oči. Čuje se nešto lijepo, ljevše no gusli iz jedne kutije sa zelenijem okom koje mi stalno namigivaše kada mi zboraše ka oni Ćekin: “ Nemo ti niđe odolen. Biće ni lijepo” Neću zesto, pa daće me zaklat. Složih se ja jedanak sa novijama saveznicima.

Ajde da se kreće evo zamrkosmo, reče mama.
Neeeću !!!
E zesto oćeš !!!
E valan neću !
Ajde provaj da nećeš, pa pričeka da ti otac dođe !
Ja ću tadijer skočit u uba !
Uuuu kami damije. Što da činimo sad ? Ovi mali je potpuno trsijo. Grom me gađa i kad ga povedoh. Aok ti ga mene.

Tetka Vidosava reče da ostanem koji dan kra nje, pa kad se smirim, ona će me vrnut u selo. Nije me vrnula. Nijesam dava opepelit e je ljevše u krše, drače, balege, brabonjke ... no na asvalt. U nužnik sjediš. Ne tražiš okrugliji krš, no ima karte. Voda šurla.... Jedino što po malačko nije valjalo je to te sam mora da nosim i donje gaće, i da ih preobukujem kad počne da klapi za oči. Vremenom sam se naviknuo i na taj taksirat te me snaša.
Otolen je sve krenulo. Je li iko živi moga i snijevat đe ću dosegnut. Ni u maniti lik nikome nije mogla doć slika kakva mi se sad slika. Niko se sad ne buni što sam onda osta u grad. Svikolici su se omrsili. Svakojoj svojti, bližoj i daljnoj sam obezbijedio rabotu, stan i pemsiju. Poneke je sramota što su u prvinu usukivali glavu od mene, pa se i sad ćudikaju, ma su privatili sve objeručke što im je ponuđeno. Neki se ne čine vješti, ni dan danji, no misle e im je sve panulo s neba, a jedan daljni rođak priča po pokajanjima e mu je pramđed na sablju sve dobio. Jes, ka nije. Neka misli. Ja sam moga i stijo.
Evo kako je sve teklo od najprvija dana. Od prve važne stvari, od kačkete, pa preko mjesta okle se od svemu i svačemu odlučuje, i đe se mora sve od svakome znavat, do sadanje mirne rabote. Ja sam zesto svijama činio ko gođ je doša kra mene, ili ga je posla ko od moija brastvenika. A bili su neskrovni ti moji brastvenici. Nije bilo dana da ne nalježe neko koga je posla neki moj brastvenik.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-05-30&id=185979

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Milutin Simović otvorio je juče na Njegušima farmu krava koja se nalazi u sklopu preduzeća Niksen trejd, vlasništvo Dragana Čavora. Farma Poljo Nik jedna je od najsavremenijih ne samo kod nas već i u regionu.

Prema riječima Čavora, ovaj projekat pomogli su Vlada Crne Gore i resorno ministarstvo.

- Siguran sam da je ovo prava investiija, naročito zbog toga što je otvaranjem ove farme zaokružena proizvodnja njeguškog sira, što znači da uskoro i njeguški sir biti obuhvaćen brendom Dobro iz Crne Gore - kazao je Čavor.

Ministar Simović je otvorio vodovod na Njegušima u čiju izgradnju je tokom prethodne četiri godine uloženo više od 300.000 eura.

Manifestacijom „Njeguška trpeza“ juče je otpočelo Njeguško kulturno ljeto.

Oj Njegusi moji!

https://www.youtube.com/watch?v=UvRTYz9u90I