Pozajmljeno sa Wikipedije - GUBERNADUR

Gubernadur
GuVernadur je činovnik na prostorima Crne Gore od 18. st. do tridesetih godina 19. st..
Guvernadur, činovnik, postavljen je početkom 18. stoljeća za vrijeme vladavine Vladike Danila, a na prijedlog Mletačke republike, da posreduje u sporovima između Crne Gore i mletačkog Kotora, tj. između Crnogoraca i mletačkih podanika. Prvi guvernadur je bio iz kuće Vukotića. 1756.godine na Crnogorskom Zboru u čast pobjede nad Turcima na Bijelim poljanama vojvodi i serdaru Stanislavu Radonjiću se dodjeljuje titula gubernadur. Često se u povijesti miješaju ove dvije funkcije sličnog imena: guvernadur i gubernadur. Gubernaduri su pomagali vladikama u upravljanju i naročito u odbrani zemlje od Turaka, ali su imali, manje ili više, namjeru da preuzmu svjetovnu vlast, a da se metropoliti zadovolje samo duhovnom vlašću, jer su smatrali da ne priliči vladikama po vjerskim zakonima- vojnička vlast. Tako je polako dolazilo do sukoba gubernadura sa vladikama. Gubernaduri su uglavnom imali podršku Mletačke republike, dok su vladike imale jako uporište u narodu i veliku podršku Rusije. Pošto je Petar I. Petrović-Njegoš (1782-1830) donio zakon i uspostavio organe vlasti, krenuo je u dogovoru sa gubernadurom da radi na dobivanju pomoći za Crnu Goru (Jovan Radonjić a potom i njegov sin Vukolaj Radonjić)od Mlečana i Austougarske, a Petar I Petrović od Ruskog dvora. Zbog neuspjele selidbe Crnogoraca u Rusiju je Zbor lišio gubernadurstva Vukolaja Radonjića 1818. godine. Međutim Petar I. je, da ne bi došlo do podjela u narodu, vratio Vukolaja na mjesto gubernadura, nakon čega ovaj komandirao odredom od 3000 ljudi u bitci protiv Napoleonove vojske u njihovom protjerivanju iz Kotora(utvrda Trojice), kao i u sklapanju Ugovora o ujedinjenju Crne Gore i Boke, na Skupštini u Dobroti 29. listopada 1813. gdje se odmah pored Vladike Petra I, potpisuje gubernadur Vukolaj Radonjić u ime cijele Crne Gore i Brda. Najbolje sačuvani dokument o ujedinjenju je verzija na talijanskom jeziku u građi Općinskog arhiva Perasta koja se čuva u Muzeju grada. Petar II. Petrović-Njegoš je pod optužbom da žele prodati zemlju Austrougarskoj protjerao Radonjiće u Kotor koji je bio Austrijska teritorija(gdje je umro poslije tamnovanja u cetinjskoj gubernadurici i sam gubernadur Vukolaj), oduzeo im svu imovinu i potpuno isključio gubernadurstvo na teritoriji Crne Gore.Gubernadur Vukolaj je bio poslijednja prepreka Petru II Njegošu u ostvarivanju nauma da postane član Velike Srpske Masonske Lože.
http://www.rgls.org/sr/poznati_masoni.php[b]

Vukolaj Radonjić
Vukolaj Jovanov Radonjić (Njeguši, oko 1765. - Kotor, 1832.) bio je posljednji crnogorski gubernadur. Naobrazbu je završio u Plemićkoj Akademiji u Šklovu (Bjelorusija) otvorenoj 1778. god. , gdje je stekao i titulu kavalijer i dobio orden svete Ane. Bio je oženjen Stanom Vukovom Petrović (Njeguši, oko 1775. - Kotor 28. rujna 1855). Još za života njegovog oca gubernadura Jovana Radonjića vršio je dužnost gubernadura (1798-1799) i kao gubernadur bio član crnogorske Narodne skupštine (skupćina), kao i njegov brat od strica-protopop Stanko Radonjić. Bio je i nahijski sudac od 23. rujna 1799. godine.
Za gubernadura je formalno izabran 15. 05. 1804. godine na općenarodnoj skupćini, dvije godine poslije smrti svoga oca. Na Ugovoru proglašenja ujedinjenja između Boke i Crne Gore u Dobroti, 29. listopada 1813. godine, pored potpisa vladike Petra I, stoji potpis gubernadura Vukolaja Radonjića u ime cijele Crne Gore i Brda, kao i ostalih glavara drugih općina. Premda neki povjesničari tvrde da Vukolaj nije imao nikakvoga utjecaja ni funkcije u Crnoj Gori poslije formalnoga vraćanja gubernadurstva, vidimo da to ne može biti istinito jer je upravo potpisan kao vrhovni gubernadur. Također, Vukolaj je zapovijedao skupinom od 3.000 ljudi u boju kod utvrde Trojica (Kotor) u protjerivanju Napoleonovih vojnika .
Pod optužbom da je sa svojim bratom Markom činio razne prijestupe i prkosio vladiki Petru II Njegošu morao je vratiti općecrnogorski pečat (koji je pripadao najprije njegovom djedu prvome Crnogorskom gubernaduru Stanislavu, a potom njegovomu ocu gubernaduru Jovanu). Dana 16. siječnja 1832. godine bio je izveden pred sud. osuđen, a kazna je bila da se on i njegov rodni brat Marko Radonjić metnu u okove i zatvore u špilji Cetinjskog manastira (kasnije po njima nazvanoj Guvernadurica), te da se 32 člana njihove obitelji protjeraju na austrijski teritorij (Kotor). Jedna trećina njih bilo je odmah ubijena u svojim domovima, jer ih nisu htjeli napustiti. Imovina im je bila zaplijenjena i podijeljena, a kuće zapaljene i srušene do temelja. Od njih je traženo da prodaju svu svoju imovinu i u Primorju, inače "sve dotle Vukolaj i Marko neće biti oslobođeni iz tamnice ". Kako se Vukolaj razbolio, 20. 04. 1832. pod pratnjom gvardije (straže) odveden je u Kotor, gdje je u noći između 29. i 30. 05. 1832. u kotorskoj bolnici i umro od posljedica tamnovanja na Cetinju. Bio je posljednja smetnja u realiziranju ideje vladike Njeguša II da proda manastir Stanjević - tajno Austriji, (za što je bio okrivljen Vukolaj), te da postane član Velike Srpske Masonske lože - što je Njegoš II realizirao odmah pri prvome dolasku Vuka Karadžića u Crnu Goru 1834. godine

Guvernadurica
Gubernadurica (Guvernadurica) je špilja u Cetinjskom manastiru u kojoj su prvi zatočenici bili posljednji crnogorski gubernadur Vukolaj Radonjić i njegov brat Marko. Po njima je taj zatvor - špilja prozvana gubernadurica [1]. Od posljedica tamnovanja u gubernadurici u kojoj je tokom cijele godine temperatura 0 stupnjeva je umro i gubernadur. Kasnije su u gubernadurici bili zatvarani najteži politički prijestupnici čak do svršetka Drugog svijetskog rata.

Stanislav Radonjić
Stanislav Radonjić, Pop, vojvoda, serdar, gubernadur, Stanislav Vukolajev Radonjić rođen je 1690. u Njegušima (Crna Gora), a umro je 17. ožujka [1758]. godine u Sankt Petersburgu, gdje je i ukopan uz počasti Ruskog dvora. Na grobu stoji obiteljski grb Radonjića. Stanislav Radonjić je bio prvi crnogorski gubernadur. Prva pobjeda Crnogoraca (pod komandom Stanislava Radonjića), nad turskom vojskom (koju je predvodio ćehaja Ahmet-paša) dogodila se na Bijelim Poljanama 1756. godine, gdje je Stanislav pogubio i samog ćehaju. Na proslavi pobjede, Zbor crnogorski na Cetinju, nagrađuje Stanislava Radonjića (pored već postojećih titula vojvoda-serdar) i titulom gubernadur, koja ima biti nasljedna u njegovoj obitelji

Vanjske poveznice [uredi]

Obiteljski grb Radonjića

'''Stanislav Vukolajev Radonjic''', born 1690 in [[Njegusi]], died 17 March 1758 in [[St. Petersburg]], was first the governor of Montenegro and was buried with great honors Russian court. On his tomb is the family coat of arms. Selected from people in Cetinje in 1756. year for the Montenegrin [[gubernadur]] for the whole of Montenegro so is awarded for great courage, expressed that showed the first victory of the Montenegrin army over the Turkish army in the field Bijele poljane, under the command Radonjic.

==Jovan Radonjić (1748. - 1803. )==
1765. godine naslijeđuje gubernadurstvo u Crnoj Gori poslije ubistva starijeg brata Vukolaja I, sa nepunih sedamnaest godina 1765. godine. Neki su mu osporavali pravo naslijeđa gubernadurstva govoreći da je ono izborno. Jovan je 1770. prihvatio i opciju izbora. Bio je gubernadur sa "najduljim stažom" u Crnoj Gori i po nasljednom, pa čak i po izbornom pravu. Biran je uzastopce devetnaest puta na po dvije godine - dakle ,ukupno 38 godina , sve do smrti , kada je gubernadurstvo naslijedio njegov sin Vukolaj II 1804. godine, kada je i formalno izabran.
===Pobjeda nad Mahmud - pašom Bušatlijom===
Pod komandom vladike Petra I i gubernadura Jovana Radonjića, najprije 11. 07. 1796. u Martinićima, a zatim iste godine u boju na Krusima 22. 09. 1796. crnogorska vojska odnijela je pobijedu nad vojskom Mahmud - paše Bušatlije , u kojoj je Bušatlija i poginuo.Postoji i zaista divna pjesma " Pjesn černogorska " , štampana u Trstu 1803. godine koja izvanreno opisuje tok bitke.

==== Zanimljivosti vezane za gubernadura Jovana Radonjića====
1. Gubernadur Jovan Radonjić je neposrijedno pred svoju smrt donio iz Beča štampariju i komisiju koja bi procijenila gdje bi se podigla štamparija, ali je od vladike bio optužen da je doveo austrijske špijune da procijene koliko vrijedi Crna Gora, jer će je gubernadur "prodati ćesaru ".Tako je gubernadur Jovan odustao od štamparije i prodao je nekomu u Boki.
2. Kada je Bušatlija raspisao nagradu za glavu gubernadura Jovana, a njemu samom poručio da će mu je najvjerojatnije sam posjeći i spaliti na Cetinju, kao i njegov dom, gubernadur je sam popalio svoje kuće kako se ne bi Bušatlija hvalio time. Poslije pobijede na Krusima, Jovan piše Dvoru u Beču kako mu trebaju nadoknaditi štetu koju je pretrpio paleći sopstvenu kuću. Car mu je povoljno odgovorio, jer je bio zadovoljan ishodom bitke na Krusima i zaustavljanju turskoga ratnog naprijedovanja.

Admin wrote:Gubernadur
GuVernadur je činovnik na prostorima Crne Gore od 18. st. do tridesetih godina 19. st..
Gubernadur, činovnik, postavljen je početkom 18. stoljeća za vrijeme vladavine Vladike Danila, a na prijedlog Mletačke republike, da posreduje u sporovima između Crne Gore i mletačkog Kotora, tj. između Crnogoraca i mletačkih podanika. Prvi guvernadur je bio iz kuće Vukotića. 1756.godine na Crnogorskom Zboru u čast pobjede nad Turcima na Bijelim poljanama vojvodi i serdaru Stanislavu Radonjiću se dodjeljuje titula gubernadur. Često se u povijesti miješaju ove dvije funkcije sličnog imena: guvernadur i gubernadur. Gubernaduri su pomagali vladikama u upravljanju i naročito u odbrani zemlje od Turaka, ali su imali, manje ili više, namjeru da preuzmu svjetovnu vlast, a da se metropoliti zadovolje samo duhovnom vlašću, jer su smatrali da ne priliči vladikama po vjerskim zakonima- vojnička vlast. Tako je polako dolazilo do sukoba gubernadura sa vladikama. Gubernaduri su uglavnom imali podršku Mletačke republike, dok su vladike imale jako uporište u narodu i veliku podršku Rusije. Pošto je Petar I. Petrović-Njegoš (1782-1830) donio zakon i uspostavio organe vlasti, krenuo je u dogovoru sa gubernadurom da radi na dobivanju pomoći za Crnu Goru (Jovan Radonjić a potom i njegov sin Vukolaj Radonjić)od Mlečana i Austougarske, a Petar I Petrović od Ruskog dvora. Zbog neuspjele selidbe Crnogoraca u Rusiju je Zbor lišio gubernadurstva Vukolaja Radonjića 1818. godine. Međutim Petar I. je, da ne bi došlo do podjela u narodu, vratio Vukolaja na mjesto gubernadura, nakon čega ovaj komandirao odredom od 3000 ljudi u bitci protiv Napoleonove vojske u njihovom protjerivanju iz Kotora(utvrda Trojice), kao i u sklapanju Ugovora o ujedinjenju Crne Gore i Boke, na Skupštini u Dobroti 29. listopada 1813. gdje se odmah pored Vladike Petra I, potpisuje gubernadur Vukolaj Radonjić u ime cijele Crne Gore i Brda. Najbolje sačuvani dokument o ujedinjenju je verzija na talijanskom jeziku u građi Općinskog arhiva Perasta koja se čuva u Muzeju grada. Petar II. Petrović-Njegoš je pod optužbom da žele prodati zemlju Austrougarskoj protjerao Radonjiće u Kotor koji je bio Austrijska teritorija(gdje je umro poslije tamnovanja u cetinjskoj gubernadurici i sam gubernadur Vukolaj), oduzeo im svu imovinu i potpuno isključio gubernadurstvo na teritoriji Crne Gore.Gubernadur Vukolaj je bio poslijednja prepreka Petru II Njegošu u ostvarivanju nauma da postane član Velike Srpske Masonske Lože.
http://www.rgls.org/sr/poznati_masoni.php

'''Gubernadur'''
je crnogorska titula koja označava vrhovnu svijetovnu vlast u Crnoj Gori.

1756.godine na Crnogorskom Zboru u čast pobjede nad [[Turci]]ma na Bijelim poljanama [[vojvoda|vojvodi]] i [[serdar]]u [[Stanislav Radonjić|Stanislavu Radonjiću]] se dodjeljuje titula gubernadur. Često se u povijesti miješaju ove dvije funkcije sličnog imena: guvernadur i gubernadur. Gubernaduri su pomagali [[vladika]]ma u upravljanju i naročito u odbrani zemlje od Turaka, ali su imali, manje ili više, namjeru da preuzmu svjetovnu vlast, a da se metropoliti zadovolje samo duhovnom vlašću, jer su smatrali da ne priliči vladikama po vjerskim zakonima- vojnička vlast. Tako je polako dolazilo do sukoba gubernadura sa vladikama. Gubernaduri su uglavnom imali podršku Mletačke republike i Aurstije,čak jedno vrijeme i Rusije, dok su vladike imale jako uporište u narodu i veliku podršku [[Rusija|Rusije]]. Pošto je Petar I. Petrović-Njegoš (1782-1830) donio zakon i uspostavio organe vlasti, krenuo je u dogovoru s gubernadurom raditi na dobivanju pomoći za Crnu Goru ([[Jovan Radonjić]], a potom i njegov sin [[Vukolaj Radonjić]]) od Mlečana i [[Austrougarska|Austougarske]], a [[Petar I Petrović]] od Ruskog dvora. Zbog neuspjele selidbe Crnogoraca u Rusiju Zbor je lišio gubernadurstva Vukolaja Radonjića 1818. godine. Međutim Petar I. je, da ne bi došlo do podjela u narodu, vratio Vukolaja na mjesto gubernadura, nakon čega je ovaj zapovijedao odredom od 3000 ljudi u bitci protiv [[Napoleon]]ove vojske i njihovom protjerivanju iz Kotora (utvrda Trojica), kao i u sklapanju Ugovora o ujedinjenju Crne Gore i [[Boka kotorska|Boke]], na Skupštini u [[Dobrota|Dobroti]] [[29. listopada]] [[1813.]] gdje se odmah pored Vladike Petra I, potpisuje gubernadur Vukolaj Radonjić u ime cijele Crne Gore i [[Brda]]. Najbolje sačuvani dokument o ujedinjenju je verzija na talijanskom jeziku u građi Općinskog arhiva [[Perast]]a koja se čuva u Muzeju grada, kao i arhivima Splita,Dubrovnika i Dvorskog muzejskog arhiva u Beču. [[Petar II. Petrović Njegoš]] je pod optužbom da žele prodati zemlju Austrougarskoj protjerao Radonjiće u [[Kotor]] koji je bio austrijski teritorij (gdje je umro poslije tamnovanja u cetinjskoj [[Guvernadurica|gubernadurici]] i sam gubernadur Vukolaj). Također, oduzeo im je svu imovinu i potpuno isključio gubernadurstvo na teritoriju Crne Gore, jer su mu Radonjići bili poslijednja smijetnja za ulazak u Veliku Srpsku Masonsku ložu, koju je i ostvario odmah pri prvoj posjeti takodje člana te iste lože, Vuka Karadžića 1834. godine.

== Literatura ==
*Čedomir Lučić: Vlast i spontani uticaji u Crnoj Gori 1499-1851, Srpsko Sarajevo-Podgorica, 2002
*Đoko D. Pejović: Crna Gora u doba Petra Prvog i Petra Drugog.

[[Kategorija:Crna Gora pod vlašću Petrovića (1696.-1918.)]]

[[sr:Гувернадур]]

Guvernadur - cinovnika koji je postavljen da posreduje izmjedju Crnogoraca i mletackih podanika.
'''Gubernadur'''je crnogorska titula koja označava vrhovnu svijetovnu vlast u Crnoj Gori.
Mora se jednom prihvatiti VELIKA razlika izmjedju guvernadura i gubernadura.

Hajduk wrote:==Jovan Radonjić (1748. - 1803. )==
1765. godine naslijeđuje gubernadurstvo u Crnoj Gori poslije ubistva starijeg brata Vukolaja I, sa nepunih sedamnaest godina 1765. godine. Neki su mu osporavali pravo naslijeđa gubernadurstva govoreći da je ono izborno. Jovan je 1770. prihvatio i opciju izbora. Bio je gubernadur sa "najduljim stažom" u Crnoj Gori i po nasljednom, pa čak i po izbornom pravu. Biran je uzastopce devetnaest puta na po dvije godine - dakle ,ukupno 38 godina , sve do smrti , kada je gubernadurstvo naslijedio njegov sin Vukolaj II 1804. godine, kada je i formalno izabran.
===Pobjeda nad Mahmud - pašom Bušatlijom===
Pod komandom vladike Petra I i gubernadura Jovana Radonjića, najprije 11. 07. 1796. u Martinićima, a zatim iste godine u boju na Krusima 22. 09. 1796. crnogorska vojska odnijela je pobijedu nad vojskom Mahmud - paše Bušatlije , u kojoj je Bušatlija i poginuo.Postoji i zaista divna pjesma " Pjesn černogorska " , štampana u Trstu 1803. godine koja izvanreno opisuje tok bitke.


==== Zanimljivosti vezane za gubernadura Jovana Radonjića====
1. Gubernadur Jovan Radonjić je neposrijedno pred svoju smrt donio iz Beča štampariju i komisiju koja bi procijenila gdje bi se podigla štamparija, ali je od vladike bio optužen da je doveo austrijske špijune da procijene koliko vrijedi Crna Gora, jer će je gubernadur "prodati ćesaru ".Tako je gubernadur Jovan odustao od štamparije i prodao je nekomu u Boki.
2. Kada je Bušatlija raspisao nagradu za glavu gubernadura Jovana, a njemu samom poručio da će mu je najvjerojatnije sam posjeći i spaliti na Cetinju, kao i njegov dom, gubernadur je sam popalio svoje kuće kako se ne bi Bušatlija hvalio time. Poslije pobijede na Krusima, Jovan piše Dvoru u Beču kako mu trebaju nadoknaditi štetu koju je pretrpio paleći sopstvenu kuću. Car mu je povoljno odgovorio, jer je bio zadovoljan ishodom bitke na Krusima i zaustavljanju turskoga ratnog naprijedovanja.

Jovan Stanov Radonjic ( 1748. - 08.july 1803. ) Njegusi (Montenegro) . With seventeen years of legacy function gubernadur in Montenegro 1765 . , after the death of older brother Vukolaj I Radonjic, also gubernadur. Some are denied the right heritage titles gubernadur, arguing that the right to election . Jovan in 1770. accepted the option of choice. Was gubernadur with the longest path in Montenegro, and the heritage and elections.He was continuously elected nineteen times in two years, a total of 38 years, until his death in 1804. , when it was inherited by his son, the last Montenegrin gubernadur Vukolaj II Radonjic, which is also formally elected.
[edit]Victory in the battles under the command of Jovan Radonjic
Under the command of Bishop Peter I and John gubernadur Radonjic, first in the Martinić, and the same year in the battle to Kruse in 1796.september 22. , Montenegrin army has taken a great victory over the host Mahmoud - Busatlija pastures his flock, in which the Busatlija killed. There song "Pesn Crnogorska" ( Montenegrin song ) ,printed in Trieste in 1803. year, which describes the extraordinary course of battle.The song says: " Gray Falcon gubernadur Joko, cheerful hero opened his eye, Where have you brothers Montenegrins! Now show that you are heroes ". Jovan (Joko) is in the song be appointed as a knight, Montenegrin king ..
[edit]Interesting
Gubernadur Jovan Radonjic is immediately before his death done in Vienna printing machine, and brought a commission that would assess where the printing house built, but the Bishop was accused that brought the Austrian spy to estimate the value of Montenegro, because gubernadur wants to sell Austrian Cesar.So give up gubernadur Radonjic of printing and is sold to someone in Boka, and many years later is Njegos II brought again in Montenegro Gutenberg printing machine.
When the Bušatlija announced a reward for the head gubernadur Jovan, and sent him to his most personal cut and burn in Cetinje, as well as his home, gubernadur burned his house in order not to Bušatlija praising time. Since under the command of Jovan in the battle of the Kruse Bušatlija defeated and killed, Jovan wrote Viennese court how he should be compensated by the loss of that was because he set his own house. Austrians have responded favorably to him, because they were satisfied with the outcome the battle and stop the progress of Turkish war. Jovan received instead of money, lumber for the repair of the roof.