BEZ UZLA NA JEZIK

Vrlo interesantna knjiga autora Djordjija Radonjica u kojoj na pocetku kjjnige stoji:
[i]Ovu su knjigu davno poceli, dugo je pisali i opet je ne zavrsili mnogi imeni i bezimeni. Njene listove kao da su pustali na vjetru, pa sam ih nalazio i kupio svuda:U drveccu, okacene o telefonske zice i konope za susenje robe, na trotoarima i po portunima, na ulicama i u kafanama....
Ja sam ih pazljivo slozio i ukoricio i takve ih predajem citaocu. Jedino sam dopisao ono sto je vrijeme izbrisalo, ili stso je bilo necitko, pa su zato neka imena i izmisljena, te je svaka slicnost sa stvarnim ljudima i dogadjajima namjerno slucajna.....
[b]Autor

Iz knjige BEZ UZLA NA JEZIK

Pjevao u seoskoj kafani Risto Vasov neke pjesme o Rusima, u ono doba kada se ni "ruska" krtola nije smjela spominjati. Pozovu ga na sud u Cetinje. Kako je sa njim u kafani tada bio i Petric,Risto ga uze sa svedoka.Kad je sudjene bilo zavrseno i od svega ne bilo nista, izadjose u portik, ali se Petric kao nesto priseti, pripovrnu se i proturajuci samo glavu kroz vrata, upita sudiju Mosha Martinovica: -Gospodine sudija, bih u nedjelju na jednu svadbu odio, pa oli mi, tako ti Boga, zapisati na malo karte koje pjesme smijem pjevati?

Dosao neki stranac kod Pera u kafanu.Htio bi da nesto jede, pa posto u policama vidje nekoliko konzervi,uporno je pokazivao prsto na jednu, jer se nikako drugacije nijesu mogli sporazumjeti. Pero je pretpostavljao da trazi konzervu sa govedjim gulasem, na kojoj je - uz to, bila i slika nekog goveceta, ali se nije cinio vjest i uporno se pravio da ne zna sto ovaj oce. Kad strancu to natezanje dojadi, zli i gori, pokaza prstom na konzervu i rece:
-BUUU!
-Milije mi je sto si ti, no da sam ja!- dodade brzo Pero



Mek obraz - govedja balega!
Dok je ledja, bice i samara!
I ko ga je sam izio, nije sde naio!

Stari ucitelj Jovan $edi ispred svoje kuce, Dosta se djece pokupilo oko njega i zadirkuju ga, a on sa njima zanoveta.Pridje uto i neka zena, pa znajuci da Jovan voli salu, dobachi mu:
-Jesu li to sve tvoja djeca,Jovane?
Pokazujuci na jedan telefonski stub prekoputa,Jovan odvrati:
- Ne, pa da mi je kao ovaj durek!

Mladi Šutan $edi u kafani sa nekoliko momaka. I kako je to često običaj u muškom društvu, a momačkom naročito ' žene su teme. Jedan je u poslednja dva dana bio sa dvije, drugi u tri dana sa četiri, treći samo sa jednom, a li to je ona prava,četvrti...
Uglavnom, niko ne suši gaća.
Šutan sve vrijeme ovu momčad ' falidžije, sluša i ne zbori ništa. Kad su se dobro ispričali i već im faljivalo priče, jedan od njih će Šutanu:
- Činiš li ti što, Šutane?
- Ja, ne!Probao sam jednom i vidio da znam i što ću činjeti više, bez da džabe trošim život. Ali će mi ko zafaliti!' -dodade mirno Šutan.

NIJESAM IMAO KAD - iz knjige Djordjija Radonjica "BEZ UZLA NA JEZIK"

Kod Velestovca Branka Perova Abramovica dosao u goste prijatelj iz Podgorice za zenom.Sedeli cio dan i uvece skoro do ponoci iako im je Podgorica od Kotora dosta daleko. Pricalo se o svemu i svacemu, ali od zene Brankovog prijatelja tesko se moglo doci do rijeci. O cemu godj podjedu, ona sekomani i bilo kome odmah zaparozi.Branku svako malo, na vrh jezika da je prekine, ali konta, kad je muz ne opominje, sto on to da cini.
Dati nedje oko ponoci, podjose oni, auton za Podgoricu, a Branko u krevet, ali prije toga navi budilnik da ga probudi u pet sati ujutro. Ne bi lijen, no ustade cim je budilnik zazvonio, pa pravo na telefon i pozva prijatelja u Podgoricu:
-Alo Martine!
Ovaj iz sna, skoci, pa ce strunjeno: _Ko je to ?
-Branko Perov.
-E,Branko!
-Kako si?
-Dobro!
-Kako ti je zena?
-Dobro i ona!-poce se pomalo cuditi Martiin.
-Kako su ti djeca>
-Dobro i ona!
-Ides li na rabotu?
-Ja,Branko, idem, no jesi li ti pri svijesti>Bih li ja sinoc do ponoci kod tebe>
-Ti bi!
-Pa moga li me ti juce cio dan i do pola noci pitati, ovo, da me jutros u devet cikova ne dizes iz kreveta?!
-Ja mogah, no nijesam imao kad od zene ti! - odvrati brzo Branko.